Proljetna topla noć.
Draga i ja šećemo zagrljeni. Nježnost u nama, u našim dlanovima i u našim poljupcima.
Volimo šetati a vrijeme je sada upravo idealno. Krenemo u predvećerje, uživamo u zalasku sunca a onda nastavljamo šetnju u toploj proljetnoj noći.
Toliko se lijepog kaže u takvim šetnjama. Toliko prelijepe tišine ispunjene osjećajima. Beskrajni poljupci.
Često takve šetnje ukrasim ubranim cvijetom.
I pomislih u ovo prekrasno veće zar je potrebno da uvijek poklon bude cvijet. Nema li i list istu ljepotu ako je poklonjen srcem.
Ubrah prekrasan mekani, mladi lovorov list i poklonih Dragoj. Isti je tren razumjela ljepotu promjene. Prinijela ga usnama i dugo uživala u njegovom izazovnom mirisu.
Njeni su poljupci još dugo mirisali lovorom.
Post je objavljen 21.05.2007. u 00:11 sati.