Evo da ne budemo dugo bez posta jedna pjesma, koju cu u buducnosti objaviti i na svom blogu...........posvecena je mojoj ulici NAUSELIJI (citaj. Nikole Zrinskog)......i vremenu kojeg vise nema..............kao uvod u Post koji ce vjerujem u skoro vrijeme osvanuti na ovom blogu o izgubljenim seoskim danima..........
Zlatno sjaj blatna ulico
Zlatno sjaj
Mada vrijeme te pustoši
Ne predaj se noći
Zapleši, skrij se kiši
Otrgni dušu samoći
Tvoja cesta, pusta i krivudava
Do srca mog jedina staza
O, čuj vapaj koji zaziva
Sačuvaj oči od suza
Prošli lipi, sretni dani
Truli škripe đermi stari
Stala cika konja vrani
Sa šora nestali bećari
Prazno zjape kuće stare
Uspomene zaboravu nedaju
Za sutra previše ne mare
Slavonije srce čuvaju
Al' ne treba puno
Tek tambura da zasvira
Uhvati se kolo razigrano
I srce opet nema mira
Začuje se topot konja u kasu
Pijetli opet zore dozivaju
Na livadama krave pasu
Lijepi snovi se snivaju
Osakaćena tišinom i odlascima
Vapiš za životom
U tvojim sokacima
Pjesma se druži s bolom
Znam da polako umireš
Tvoje zore sve su tiše
U mom sjećanju zauvijek ostaješ
Odlazim, a volim te sve više
Blatna ulico
By Tomislav Lalic
Post je objavljen 20.05.2007. u 21:40 sati.