Marketing
OPERACIJA
Točno ovako će izgledati jedna operacija sutra a u rukama ljudi u zelenom bit će moj dragi kojeg čeka operacija Ahilove tetive. 
Lagala bih samu sebe kad bih rekla da nisam zabrinuta, jer jesam i to jako...
Ne zbog straha da nešto neće ispasti dobro (mada se u našem zdravstvu svašta može desiti) 
nego zato što nas je uvijek strah kad su u pitanju naši najdraži, čak više nego za sebe same. Svjesna sam da je to rutinska operacija koja se izvodi pod lokalnom anestezijom ali sam isto tako svjesna mukotrpnog oporavka poslije nje jer sam i sama prije točno godinu dana „zaradila“ šestotjedni gips i nadala se da ću, kad mi ga skinu, trčati zelenim poljanama 
ali nije bilo baš tako idilično. 
Boljelo je više nego svih tih duuugih 6 tjedana a natečeno je bilo još prilično vremena. Bila sam cijelo to vrijeme ovisna o pomoći mog dragog koji me je kupao, tj. pomagao mi da uđem i izađem iz kade, vozio na fizikalnu terapiju i kontrole, trpio moju nervozu, jer čovjek je sposoban samostalno obavljati svakodnevne rutinske poslove i kad je zdrav ne primjećuje koliko to energije iziskuje a kad se mora oslanjati na tuđu pomoć postaje razdražljiv jer ne može sve biti kad i kako smo mi zamislili.
Sad je red na meni iako nikad nisam poželjela da mu to na ovakav način vratim. Sutra dok ga budu operirali ja ću biti tako blizu a tako daleko, nekih kilometar zračne linije a moje molitve i pozitivne misli bit će usmjerene na blisku budućnost jer za 3 mjeseca očekujem da u trenutku kad budemo otvarali prvi ples moj dragi mene čvrsto primi i da mladenka zaleprša po podiju… 
ne moramo ni dobiti aplauz, samo da on meni otpleše taj valcer.
Post je objavljen 20.05.2007. u 21:09 sati.