*Izgaženo žito
Izgaženo žito
Prepelicjim punosrčjem oplakano
Fazanskom krvlju umrljano.
Pretile Vesne greška.
A gdje si ti, moja jeseni,
letu sokola?
Koja stijena plače
Od sreće pokorenosti?
Pruža zaklon i mir praprkosu
Prirodi?
Neka srce šuti za te.
Neka preskače uzvike
Kao srna potok vreline
Što napaja žito koje je
Pregaženo.
*Moje je srce pepeljara
Moje srce - pepeljara
U koju bagra
Odlaže skurene ostatke
Svojih mrtvih potencijala.
Pripuštenih životnih prilika.
Moje srce – školjka.
Skuplja čipku prašine
Na polici zaborava.
Čeka ruku Milosti
Da je prinese uhu.
Moje srce – krsna haljinica.
Ponekad se izvadi iz
Sanduka bakine stare ostave
Razgleda se s milinom u očima,
Slatkim riječima sjećanja,
Pa se spremi do slijedeće
Potrebe za obrokom sreće
I snage neumiruće mladosti.
Umorna sam.
Sluša se: Idi, idi - Hari Mata Hari (how low can I go?)
Želi se: da ljudi na jedan dan zabrave na me
Osjeća se: da nema ljubavi za neke ljude
Post je objavljen 20.05.2007. u 20:20 sati.