Pregled posta

Medvednica treking 2007

Došao je i taj tako dugo očekivani treking na Medvednici .
19.05.06., subota, vrijeme - iznenađujuče fenomenalno, ni hladno ni vruče - nego TAMAN!!!
Startali smo u 9:30 ili koju minutu kasnije uz prethodnu prezentaciju Jumba kako prolaziti žičanu ogradu na pašnjacima kod spusta sa Hunjke ...FOTKA klikaj - Jumbo u roza tajicama ;)
Startali smo kod Vidikovca (mala promjena od prošle godine) te se laganini (gužva) spustili po stazi baby ski lifta iiltiga sidra, te se uputili na Lojstekov put. Na početku sam se držala našeg precednika Janka i klubskog supatnika Hudeca, sve zbog razloga da se nebi odmah previše zaletila , jer poslije hebenog spusta dolazi uspon , a trebali smo se još dodobra zagrijat i ne izmučit mišiče u prvih pola sata..... pogotovo Ultraši jer su nas čekala još 3 spusta i 4 uspona...
Veliki pozdrav i HVALA partnerici Luciji )idemo na IMO, team 2blond ) , jer da nije bilo nje i našeg petkovog te nedjelnog bauljanja, nebi uspjela tako uspješno završiti ovu trku.
Od KT1 ispod žičare mi je trebalo dobrih 20min da dođem "k sebi" , pa tako nisam iskoristila gornji put prema Lojsteku nego sam se spustila dole pa opet gore , a to je za mene smrt ...Nema veze, glavno da sam znala za kraticu od Lojsteka do KT2 5./6. stup žičare, di me je stigla prava mala kolona trekingaša,....na planinarskom putu 57 me po starom dobrom običaju "projurila" Tea Đurek (i da sam imala štapove..... ona je fenomenalno brza u brdo - tak da šta ni od plakanja za štapovima - izgubila bi na kileeeee živaca i puno vremena dok bi ih sklapala i rasklapala) . KT 3 kod Vidikovca, nema stajanja - trk do KT4 Grafičar i speed prema KT6 Gornja Bistra.
E da! Tamo me deeeebeeeeloooooo spasila kratica, koju nam je preko moba detaljno objasnila Božena dok smo sa Lucijom prošlu nedilju "šetale" po Sljemenu.
Srela sam dve grupice na kratici, neko vrijeme smo se zajedno spuštali. Na spustu po asfaltnoj cesti smo sreli Čuru i dvojicu (opet zaboravila imena ) kako se vračaju paralelnim putom na KT6. U Bistru sam došla sa trojicom iz Planinarske kategorije, jakoooo dobrooooo .... jer su od prošle godine znali kako preko vinograda uči na "zahebani" put 42 ...
Put 42 - Klasika s noge na nogu - pa kut puklo da puklo!
Aime - al se vuče ta uzbrdica , opet čujem štapove iza sebe - koji su odavali tempo zavidne brzine - ma tko drugi nego Tea - svaka čast . Nisam se previše zamarala - to jest nisam si dopustila da jurim za njom - znala sam da me čeka još puno km tog dana.
Kod Lugarnice sam srela slovenku Simonu i frenda - koji su nekim čudom ostali iza (opet prednost domačeg terena). Zajedno nas nekih 6 smo se počeli penjat po crvenom, "dizaster" - to neču ni opisivat . Fotka - klikaj - Micka poslije uspona na crvenom spustu :)))
Poslije KT6 Vidikovac sam opet bez stajanja odjurila prema KT7 Hunjka i srela ni manje ni više nego Jumba koji je bio iznenađen kako sam ispred njega. Na putu do Hunjke sam upoznala Zorana i Sašu iz Lovrana, koji su relativno novi u ovom cirkusu , (prvi put nana Sljemenu), dogovorili smo završiti trku zajedno - jer da i oni imali za cilj trku završiti prije limita.
Na KT7 Hunjka nas je dočekao uvijek nasmješeni Ribica. Mala pauzica - nismo mogli odoljeti razuzdanom nastupu neke vesele mlade rulje koji su pjevali i plesali sve u 16 na terasi hotela - odgledali smo "performans" do kraja ...... te nastavili laganini trčanjem prema najavljenim bodljikavim žicama, koje treba proči da bi ušli na planinarski put. Iznenadilo nas je krdo bjelih krava . Dok smo zbunjeno gledali "di i kako".... dostigao nas je Jumbo i usmjerio nas na pravi put - te me podsjetio di moramo skrenuti ljevo dolje sa planinarskog puta (tamo smo se spuštali malo na sve 4 , sedečki, ma svakako ), da bi došli na široki makedam koji vodi u Kraljev vrh - HAVLA .
Dok smo se približavali KT8 Kraljev Vrh sam nagovorila grupicu od nas 6 da si ljepo popijemo pivce za živce u birtiji kod bunara - jerda nas čeka hebeni uspon gore - a i očito sam jedina bila sigurna di i kako dalje - pa se nisu dugo dali nagovarat .
Odmarali smo nekih 10min - max....te krenuli nazad do Vinogradske ulice (prvo sam mislila da sam možda napravila glupost sa pauzom - da se neću zagrijat, ali nije bilo sile, nakon 500m sam već bila na radnoj temperaturi - dobro pivo )
Brzo nakon uspinjanja smo izgubili dvojicu, prestigli jednoga na prvoj trečini uspona te na zelenom spustu skoro ulovili Jumba.
Kod KT9 Vidikovac sam imala osječaj (fotka govori drugačije ) Fotka - klikaj - Micka na KT 9 da letim , nasmijane face , potpora kolega iz AK Sljeme , fenomenalno prolazno vrijeme , tako da se gore opet nismo dugo zadržavali. Fotka - klikaj - Mah, mah ;)
"And again" laganim trčkaranjem Fotka - klikaj - još malo ;) pa gotovo :Ddo sljedeče kontrolne točke - KT 10 Puntijarka , tu smo se morali zaustavit zbog tankanja vode i konačno sam išla pišat jer su mi bubrezi bili već na crveno (energetski gel se pokazao kao dobar diuretik ).
Koliko smo mogli brzo (a to nije brzo! ) - spuštali smo se dolje po 19ici, razvodnili smo se na grupicu Micka, Jumbo i Zoran. Skovali pakleni plan da ostanemo zajedno i kompenziramo znanje staze. Ja znam kraticu na KT11, Jumbo zna put do parkirališta za Medvedgrad, a Zoran će se odužit na Učki - cool! I tako nekako bauljali, pričali gluposti pokušavali držati tempo do KT11 Medvedgrad di nam se pridružio Ivica. Gore smo natočili vodu i krenuli na zadnji uspon put broj 12 koji je najlakši po nagibu, a za neke možda težak - jer se vuče ko pasja crijeva i već su na uzmaku snaga.
Popili smo si turbo energetskog napitka koji ima okus ko xxxxx i krenuli .
Sa Zoranom smo se brzo odvojili, nabili smo tempo (za ono stanje "ubi boga" hahahahaha ). Nikaaaaad kraja , Bažulovka - sanjat ću te! .....Nekak smo ipak stigli do "THE ZAVOJA" di se popneš na biciklističku stazu br. 4 iltiga slavnu jedinicu. Tamo je Zoran puko od hipoglikemije i sveopčeg umora - brzinom svjetlosti sam mu objasnila (dobro da je u onom stanju uopče našao CILJ ) di neka se popne.....iiiiiii odfiniširala u svom stilu , idemoooooo , gas do daske , još je dan , a ja na domaku Ciljaaaaaaaaaaaaaa ......uletila sam u Vidikovac digla ruke u zrak:"Ovi dani sve duži i duži!!!! "

Medvednica treking, ULTRA -62km, visinske razlike - pun *urac .... to je trka za krepat - hebeno prenaporno ....danas je ponedeljak, nemojte me pitat kak hodam , dali uopče mogu hodat .......

Post je objavljen 19.05.2007. u 23:39 sati.