Marketing
In from the storm
aj đast kejm bek tudej, aj đast kejm bek from d storm, jea, pis djud!
ou jea, prije točno dva mjeseca sam napisajo posljednji post, što će reći da nisam pisao blog 61 (brojkama: šezdeset i jedan) dan što, prema svemu sudeći, čak i naime, nije baš bajno i sjajno, no eto, odlučijo ja danas ponovo pisati ovaj više-manje solidno oblikovan gnoseološko ontološki blog.
ou jea, trešti mu u zvučnicima carlos santana u duetu s john lee hookerom i nabrijani, mnogo nabildani i naizgled strašni srušeni diktator mekog srca će vam malo divaniti u dijaloškoj formi šta se radilo:
naime, nisam se dugo javljo, jer me moj vječni neprijatelj što je suprotno od prijatelj, zli čmarobnjak, koji također predstavlja moju podvojenu ličnost pokušao asasinirati što bi značilo, ukokati, već nekoliko puta u ovih dva mjeseca te sam moro puno putovati, ispijati socijalne sokove, promješane, ne dirane ili kakoveć se to kaže, i moro bježat svuda i tražit utočišta. pas mater podvojenu, kako on mene oće sjebat, mene, srušenog diktatora, toliko snažnog i moćnog da sve iz auta curi uzavreli akumulatorski plin kad prolazim, kad malo jače napnem mišiće, sunčeve pjege iznenada povećaju površinu za 67%, a galaksija andromeda iznenada uspori dok juri prema mliječnoj stazi, jer naime, boji se. kad se ja zamislim, životinje bježe u svoje brloge, poremetim seobu ptica, kitovi se tolko uzbune i izgube da se nehotice nasukaju na obalama siere leone.
i tako je moja podvojena ličnost, zli čmarobnjak, mene htjede zeznut. sjećam se, bijah na sopotu sa svojom dragom, ženom koja jedina može svojim djelovanjem, pojavom i riječju obuzdati moju sirovu snagu i dodatno ojačati moje profinjene osjete i time postići da nehotice ne ubijem nekolicinu slučajnih prolaznika, srušim kuću, dignem slučajno u zrak most i tako tome slično. zli čmarobnjak je tada na mene poslao svoju vjernu pratilju zmiju bez nogu, bjelouška zlog imena Điđimiđi, koju sam ja svojom impozantnom, i naime markantnom i prstohvatno pompoznom prilikom jednostavno nagnao da se baci u velebnu rijeku bosut.
jutros je zli čmarobnjak na mene poslao svoju vjernu osu najeznicu koja je poznata po svom retardiranom lijevom ticalu, koja me htjela zaklat u snu. ja već čuo kako oštri nožine, no dohvatio sam svoj vjerni arsenal oružja koji obuhvaća hibridni srej za nametnike koji je poznat po raznim nusučincima u dodiru sa živim tkivom, prašak koji sadrži virus majmunskih boginja i vjerni bacač plamena koji sam jednom davno koristio u okršaju sa zlim komarcima, i tim sam uklo zlu osu najeznicu koja je u svijetu poznata kao Dumba Lumba. i koristeći mišiće lopatice, gonjene lijevom stranom mozga, kroz snop živaca koji putuju kroz koštanu srž direktno u dijelove moje desne ruke, uz pomoć bicepsa, tricepsa, nadlaktice i podlaktice, svezajedno obuhvaćeno spretnim prstićima, dok su žile milo me škakljajući škakljale po unutrašnjosti kože, uklonio Dumba Lumbu.
i ovih dana živim na relaciji menza, stan, no eto, volio bi da sam u rodnoj mi slaoniji bajnoj, u naručju gore navedene mi ljubavi. kodnog imena cacharel, ona se zajedno samnom bori protiv moje podvojene ličnosti, asistirajući mi na razne načine. nedavno mi je proslijedila antičko ultimativno oružje, koje još samo najstarije starješine pamte, a zove se..........ČOKOLINOOOOOO....... jel osjetite tu moć dok izgovarate to ime? tu moć ja imam... samo 50 puta jače izraženu. ili tako nešto. no da se vratim onom bitnom... kao što sam naveo, moje srce pripada njoj, mojoj cacharel, mojoj žani i nikom drugom. ona je jedina koja posjeduje ključ mog srušeno-diktatorskog srca! i čekam je da dođe u ZG. zegrepćani, bit će vam ljepši grad kad ona dođe u njega, vidit ćete... ljubavi, volim te, hvala na čokolinu!
eo, idem sad nehotice ubit... štajaznam, nešto, što dođe pod ruku, jer naime, ja to nehotice idem napravit.
Post je objavljen 20.05.2007. u 18:58 sati.