Marketing
I dalje isto...
raspoloženje niako da mi se popravi....
svaki dan mi je isti...imam potrebu se "ispucati" reći kako mi je...a to mi je najlakši način...
ne mogu više tako...venem iznutra...blijedim...umirem...
sve to me ubija...On me ubija!ta bol je postala nepodnošljiva....guta me svaki dan sve više i više...
a ne mogu si pomoći....nemam snage...slaba sam...kako je to žalosno...sama sebi ne mogu pomoći i neznam kako...želim ići dalje a ne mogu...ko da sam zakopana na mjestu....sve se vrti....ali ja i dalje ostajem na mjestu...cijela ta situacija je postala teška i nepodnošljiva...želim da sve to prestane...da svemu tome dođe kraj....jednom zauvijek...
želim da nestanem...da me nema...da sva ta bol...nestane...da umre...i da se više nikada ne vrati...ne želim se više tako osjećati...ali ne mogu si nikako pomoći...nešto me koči...nešto me drži na tom mjestu...a to je On!
zašto Ga tako volim?zašto tako jako...zašto je On ušao u moj život...zašto sam si to dopustila....zašto nisam mogla nekako unaprijed znati da će sve tako završiti...da ću tako patiti zbog Njega...zbog onog koga volim...ko mi je sve...bez obzira koliko me povrijedio...
ja sam obična kukavica...koja ne zna šta bi...koja se ne zna boriti...koja si sve to dopušta...sama sam si kriva...jer sam glupa...jer sam slaba...jer su osjećaji jači od mene...jer me sve može povrijediti...zašto sam tako ranjiva?
želim da svemu tome dođe kraj!!
jučer sam bila u gradu i naravno pala u bed i plakala...frendica me došla tješiti i rekla mi nešto šta me još više ubilo u pojam....navodno da me On i dalje voli i da će me uvijek voljeti...kako bi htjela da je to istina...sve bi dala za to...da znam da mu je ipak bar malo stalo do mene...ali nekako mi je teško vjerovati u to...nakon svega...nada je umrla...onog dana kad je otišao iz mog života sve je umrlo....
onda sam išla do Monvia...i vidila sam Ga...nešto se desilo...i nakon više od 5 mjeseci sam pričala sa Njim....sam mu se približila...i ponovno sam osjetila Njegov dah...čula Njegov glas...gledala Njegove predivne oke izbliza...ponovno osjetila Njegov dodir..makar bio grub...tako mi je bilo lijepo...ali sve to je trajalo jako malo...taj tren je prošo tako brzo...ali taj tren mi znači puno...jer možda se više ikad ne ponovi...
kad sam došla doma...sam legla...i počela plakati...bila sam tako u bedu...
kako bi htjela da Ga mogu gurnuti duboko u sijećanje...da Ga mogu zaključati duboko u srce i da više nikad ne izađe...da me više ništa ne podsjeti na Njega..na nas...koji smo nekad postojali...e da...baš tako...NEKAD!
ANGEL OF MINE - EVANESCENCE
You are everything I need to see
Smile and sunlight makes sunlight to me
Laugh and come and look into me
Drips of moonlight washing over me
Can I show you what want from me
Angel of mine, can I thank you
You have saved me time and time again
Angel, I must confess
It's you that always gives me strength
And I don't know where I'd be without you
After all these years, one thing is true
Constant force within my heart is you
You touch me, I feel I'm moving into you
I treasure every day I spend with you
All the things I am come down to you
Angel of mine
Let me thank you
You have saved me time and time again
Angel, I must confess
It's you that always gives me strength
And I don't know where I'd be without you
Back in the arms of my angel
Back to the peace that I so love
Back in the arms of my angel I can finally rest
Giving you a gift that you remind me
Angel of mine
Let me thank you
You have saved me time and time and time and time again
Angel, I must confess
It's you that always gives me strength
And I don't know where I'd be without you
Angel of mine
Can I thank you
You have saved me time and time again
Angel, I must confess
It's you that always gives me strength
And I don't know where I'd be without you
...without you
Post je objavljen 20.05.2007. u 17:12 sati.