**************
"...Ljubiti nekog znači učiniti ga na izvjestan način vječnim. Dati mu da vječno živi u našim uspomenama, vječno u svojim djelima. Ali kad bi snaga ljubavi prema nekom bila takva da bi na životu održala ne tek uspomenu na nj, već i samoga njega - tada bi bila ostvarena iskonska nakana ljubavi: zauvijek sačuvati u stvarnoj opstojnosti onog kog ljubi. Upravo je to Isus učinio. Ljubio nas je toliko da nas ni smrt uništiti više ne može. Učinio nas vječnima. Nebo nam otvorio. Princip koji je do sada vrijedio: "ljubav je jaka kao smrt" - nakon triumfa Isusove ljubavi nadilazi se u principu: "ljubav je jača od smrti". Raspeta ljubav sigurno uskrisava."
"... Ali nije križ presudan za naše spasenje, već raspeta ljubav na križu. Ne količina boli, već dubina ljubavi koja je na križ pošla. "Isus ljubeći svoje, ljubeći do kraja...". To "do kraja" je bitno. Ta ljubav od koje veće nema. Koja svoj život polaže za onog kog ljubi. U ostalom, ljubav je ljubav samo ako ljubi do smrti. Inače ljubi do očaja, ili zaborava. Ta krajnja ljubav je ona "arhimedova točka" koja je podigla zemlju i čovjeka!"
/p. Luka Rađa, 2002./
Post je objavljen 20.05.2007. u 17:16 sati.