izderana poput starog papira,
ispijena do dna,
do zadnje kapi,
poput krpelja,
odstranjena,
uništena...
sve sam dala,
cijelu dušu,
um i tijelo,
ali nikad nije dovoljno,
nikad i da li će ikad biti,
da li će shvatiti,
koji oslonac je zaobišao,
zagrljaj odbio...
vjerujem,
ali kako vjerovanje dokazati,
spisa nema,
dokazi su nevidljivi,
poput duše i aure koja me okružuje,
ne osjeća,
dali je slijep,
ili se boji pa bježi od mene...
iz petnih žila glas se čuje,
vrišti i gubi se,
ispara poput vruče pare,
jer on ne čuje,
ne želi,
ne vjeruje,
iznova i iznova ponavlja,
tvoje srce voljet ne može...
ubija me,
polako polako,
ali ovaj puta udara najžešće,
ti voljet ne znaš,
ti voljet ne možeš,
izgubljena si u vremenu i prostoru,
u svojoj iluziji u glavi stvorenoj...
izderana poput starog papira,
ispijena do dna,
do zadnje kapi,
poput krpelja,
odstranjena,
uništena...
Post je objavljen 20.05.2007. u 13:50 sati.