Sinoćnji je izlazak ispao super. Mislila sam kao, otići ću s curama u kino gledat Jima Carreya; vratit ću se doma, bit ću solo doma par sati i patit gledajući telku i serijski pušeći bijeli walter. Na kraju sam došla doma u pet ujutro i jedino što se ostvarilo od mog predviđanja bijaše pušenje bijelog waltera. Film koji smo gledali nije bio 23, jer fine curice nisu htjele sjediti u četvrtom redu da vratiće ne bi iskrivile. Al dobo, razumijem ja to, nije lijepo kad te vrat boli. Odosmo gledati Muško-ženske stvari, usprkos mom prosvjedovanju. Film je ispao toitalno simpa i umirale smo od smijeha. I frajer je bio zgodan, a to je 50% kvalitete takvih tinejđerskih filmića.
Poslije nismo znale što da radimo sa sobom, pa smo odbauljale do Praćke nas četiri. Tamo bijaše gužva i odmah izađosmo. Neki Sabinini frendovi su nas zvali da dođemo do Drugog otoka, pa smo se prošetale do Medulićeve, ali bez Andy, koja je pobjegla na tramvaj...U drugom otoku je bila ok atmofsfera, frajeri su bili ful simpatični i pala je solidna zajebancija uz loše, razvodnjeno tamno točeno u opasno okrhnutoj krigli za faking 14 kuna. Mislim stvarno.
Oko dvanaest smo se skupili i otišli do trga gdje je bilo mnogo 'delikvenata', kako je Jelena cijelu večer zvala sve ljude koji se ne zovu Nikoleta/Jelena. Na trgu su nam se pridružili još neki frajeri čijih se imena apsolutno ne sjećam, ako sam ih uopće čula. Netko od njih mi je platio još razvodnjeniju pivu. Skakali smo ispred vrata Gradske kavane u društvu interventne policije i ljudi u plavim majicama koji su zapišavali skelu.
Na kraju smo otišli u Thaliu gdje smo se zgazili Tomislavom (Jelena je uspjela proliti par litara, brijem, što po podu, što po torbi). Ja sam se entuzijastično penjala po stolicama i plesala na istima, uspješno nasmijavajući Jelenu svojim plesnim interpretacijama pjesama koje su svirale.
Oko tri ipo (mislim) smo se skupili. Lijepa pijana nakupina. Ivan je kupio čips. Jelena i ja smo otišle pješke doma. Trebalo nam je neko vrijeme da se dovučemo, s obzirom na teturanje, histerično smijanje, pjevanje kretenskih pjesama i povremeno klečanje po Ilici i zajebavanje random 'delikvenata' koji su prolazili oko nas i gledali nas kao da smo s Marsa pale.
Bilo je pet, valjda, kad sam napokon došla doma. Neko vrijeme sam sjedila u tišini pred zgradom, pušeći zadnju cigaretu i uživajući u oštrom zraku i blijeđenju noći.
Puca me opet nešto. Treba mi opet nešto da me izvuče, barem nakratko.
Post je objavljen 20.05.2007. u 13:33 sati.