U ovom trenutku da sam pametna bila bih vani i nalijevala se ko stoka.
Ili sjedila u svojoj sobi i nalijevala se ko stoka.
Svejedno.
No ja sam tu i opet se žderem, potpuno bistre glave, od iznutra prema van; and same way back- na svoj jedinstveno opsesivan način.
Koliko god vas voljela, svejedno ste nesretni.
Koliko god vas prezirala, vi opet po svom, bez kompleksa.
Ne mijenjam, ne utječem, ne djelujem, nema me.
Tu i tamo iskočim iz reda i nasmijem ljude.
Možda i pamte, ali nije im bitno.
... da ovaj grozan osjećaj što me posjećuje redovito završi posjet, pobere svoje kofere iz moje glave i ode gdje već inače stanuje. To želim. Ovdje mu nije mjesto.
Ne vidim kamo trebam ići, a ovdje mi se ne ostaje.
Na svaki dur tri mola.
Post je objavljen 19.05.2007. u 22:48 sati.