Marketing
...za njega...
Noći punog mjeseca
Dao si mi beskrajne noći punog mjeseca,
s njima polagano nestajao je miris s našeg jastuka.
Čežnja u meni pretvara me u pjesnika...
Olovkom te pokušavam vratiti u svoj svijet.
Svijet u kojem tuga otvara još jednu ranu...
a ti me ostavljaš vječno prokletu i samu...
Nisam te preboljela...
nisam ni oprostila...
U očima mi san, tako umorna nestajem i ja...
Sanjam te...varaš me, sa suzom u očima gledam kako odlaziš...
Bez tebe dani su mi kao godina,
prazni i dosadni...
Bez tebe misli kao nevjera,
nikog nema da me natjera...
Vječno sam prokleta...
Nisam te preboljela...
nisam ni oprostila...
Sama sam...
Sama sam, tebe više nema
sve je uzalud, svaka suza, svaka molitva, prešućena istina.
Sada nema vremena da ga trošim uzalud, godine me stižu.
Slova na papiru, na stolu neispijena čaša
tvoj miris na jastuku.
Nema te dušo, više te nema
tvoja duša putuje,
moja se slama, lomi i opet sama ostaje.
Na srcu tiha patnja, ugasla radost
i jedna izgubljena mladost.
Jastuk natopljen suzama, jedna noć beskrajna
prepuna tuge i uspomena.
Sanjam more, valove...ljude kako se vole.
Tebe i mene nigdje.
U snovima ne držim tvoju djecu za ruku, u stvarnosti još manje.
Otišao si i više se vratiti nećeš, more je pobijedilo...
Sama sam, a život je vječan,
tebe mi nema, dani su dugi, mjeseci i godine prolaze...
Opet molim za tebe i da mi san na oči dođe...napokon.
Post je objavljen 19.05.2007. u 20:11 sati.