MISA MRTVOG SVEĆENIKA
Moj djed , stari Chatton , vraćao se je jedne večeri iz Paimpola , kamo je išao da inkasira neka svoja potraživanja. Bio je upravo badnjak . Cjelog dana je padao snjeg pa je put bio posve bijel a poja i međe su isto tako bili bijeli . Bojeći se da u snjegu ne izgubi svoj put
pošao je na konju . Kad je došao do stare porušene kapele koja tamo stoji usput on je čuo ponoćne udarce zvona (čuo je kako odkucava ponoć) Na ovo je počelo zvonjenje zvona kao za misu . "Dali je to moguće ? " pomisli djed . Kapela sv. kristofora mora da je ponovno
restaurirana . "Ja to nisam opazio danas ujutro kad sam onuda prolazio . Vjerovatno nisam kapeli pridavao mnogo pažnje . Zvonovi zazvoniše ,i on odluči da ide i vidi što se tu događa.
Kapela je izgledala nova i ljepa pod mjesečevim zrakama , a bila je obasjana bakljama , čije zrake su svjetlile kroz prozore . Djed priveže konja na jedna vrata i uđe u crkvu .
Crkva je bila puna ljudi i svi su bili predani molitvi . Nije bilo ni glasa kašljucanja ,koji obično
prekida duboku tišinu u crkvi . Djed klekne na prag na ulazu u crkvu .
Svećenik je bio kod oltara . Njegov poslužitelj je prolazio amo tamo sa sanktuarijem .
Djed reče sam sebi : " I , tako nakon svega , Ja ću još čuti i ponoćnu misu " i on počne moliti kao što je to uvjek činio za rođake koji su otišli . Svećenik se okrene prema ljudima da podjeli blagoslov a djed primjeti čudnovati sjaj njegovih očiju i neobično je bilo to što su oči izgledale da se zaustavljaju stalno na njemu ( djedu ) . On se je osjećao vrlo nelagodno .
Svećenik nakon što je uzeo hostiju , držao ju je među prstima i reče u jednom čudnom tonu:
"Postoji li itko ovdje koji bi ju želio primiti ?" Nitko ne odgovori . Tri puta je svećenik pozvao
prisutne da netko primi hostiju . Kad ono opet ista šutnja u crkvi . Tad se djed ustane vrlo ljut što nitko od prisutnih neće primiti hostiju .
" Na moju riječ kršćanina velečasni gospodine " uskliknu on . Ja sam bio na ispovjedi jutros prije nego sam pošao na put , ali s time da primam pričest ujutro kao na božić , ali ako vi
želite, ja sam pripravan odmah da ju primim - da primim u sebe tijelo i krv gospodina našega Isusa Krista . Svećenik je odmah sišao sa stepenica oltara , dok je djed prokrčivao put kroz mnoštvo .
"Neka moj blagoslov počiva nad tobom gospodine Chatton " reče svećenik , kad je djed primio hostiju "Jednom upravo na badnju noć kad je padao snjeg kao i sada ja sam odbio da idem i da dadem pomazanje jednoj umirućoj osobi . To je bilo prije 300 godina i ja se nisam mogao osloboditi čistilišta sve dok netko od živih ne bi pristao da primi pričest iz mojih ruku , hvala vam i ja ću sada biti oslobođen "
Čim je svećenik završio sa govorom , baklje su dogorjele i ugasile se , adjed se je našao sam u ruševnoj zgradi bez krova nad glavom , usred ruševina i kopriva koje su rasle u napuštenoj crkvi . Imao je čak i poteškoća dok se je izvukao van , ali je napokon uzjašio konja i pošao svojim putem dalje .
-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Vrlo neobična priča zar ne ?
Priču je iznio C.W: Leadbeater u knjizi : Druga strana smrti
Post je objavljen 19.05.2007. u 20:39 sati.