Marketing
sve po zakonu
- revitalizirani post od 19.5.2007.
U jednom navratu neka seoska djevojka tužila je grupu mladića za utvrđivanje očinstva. Po zakonu se očinstvo moglo dosuditi jednome, a nikako grupi. Na to je ona sve optužila za silovanje. Što je najbolje, nitko nije odviše poricao, iako su svi odricali da je bilo ikakve prisile.
Starome je slika učas bila jasna. Cura je pristala na redaljku, a onda se uključilo više njih nego što su bili pozvani. U ono vrijeme nije bilo DNK-analize, a uzorci krvi su za jedno trećinu otklonili mogućnost da su očevi, ali je bilo tko od preostalih to mogao biti. Stari je odbacio optužbu o silovanju, a očinstvo je službeno pripisano jednome koji jest bio prisutan, ali jedini tom prilikom nije ni umočio. Eto vidiš, poantirao je stari, pazi da ne upadneš u loše društvo! Malo koristi što si nevin ako si u lošem društvu.
Dobro, stari, rekoh, pa kako si mogao?
Mislio sam o djetetu, reče stari, da dijete ne završi u domu za nezbrinute. Taj jedan je jedini bio pristojan mladić iz dobre familije koji je slučajno upao u loše društvo, a svi ostali su bili barabe. Za tog sam jedinog bio siguran da će se brinuti o djetetu, a osim toga njegovi roditelji su bili takvi da ne bi odbacili unuka.
Drugo, on je zaista bio najkrivlji. Cura se napila i izazvala ostale upravo da njega isprovocira, da ga povrijedi, da mu se osveti, da ga impresionira… Tko zna što sve može ponijeti pijanu i očajnu žensku koja je napila iz očaja ili je očajna jer se napila, pa se ne može kontrolirati? A on niti je nju zaustavio, niti je ostale pokušao odgovoriti. Držao se kao da mu je svejedno.
Treće, uopće nije bilo sigurno, dapače, bilo je vrlo vjerojatno da je on imao nešto s djevojkom i nekoliko puta ranije, a možda i kasnije, njihova je priča bila dugotrajnija i kompliciranija od tog incidenta, pa je dijete zaista i moglo biti njegovo.
Da nisam pravio račun bez krčmara vidio sam i po tome što su mladićevi roditelji shvatili, prihvatili i dijete i majku i natjerali ga da je oženi. Mladić se u žalbenom roku mogao žaliti na presudu i sigurno bi je oborio, ali nije.
Je li bilo pravedno? Nije. Je li bilo po zakonu? Jeste, ali vješt pravnik mnogo toga može učiniti po zakonu, mnogo toga što rezultira suprotnim učincima, sve legalno… Eto, tako sam svjesno osudio nevinog, završio je stari. Srećom je ispao sasvim dobar brak. Živjeli smo u malom mjestu, pa sam ih kasnije mnogo puta sretao. Naizgled nisu izgledali ni sretniji ni nesretniji od drugih bračnih parova.Mnogo puta sam se pitao jesam li najbolje postupio, možda jesam – tko bi ga znao, ali nikada nisam požalio.
Post je objavljen 29.05.2015. u 09:42 sati.