Što je potrebno za savršeno štivo? Koja nas to čarobna formula prikiva za stolac sve do finalnog iščitavanja teksta?
Možda likovi? Slojeviti, duboki, suvremeni antijunaci i jahači apokalipse istovremeno...
Ljubavna formula? Ljubav je trenutno potpuno deplasirana. Takva bi se priča mogla prodati eventualno nekom ženskom časopisu za parsto kuna kao "književni" prilog za dokone kućanice i ležerno čitanje na plaži.
Glavni lik...definitivno žena. Suvremeni postmodernistički lik žene-djeteta; pomalo nesigurna, nezrela i promiskuitetna, i uvijek, apsolutno uvijek radi sebi na štetu... Da, s njom bi se ljudi mogli identificirati.
Poželjni model književnog lika daleko je dogurao od klasične junakinje/žene/žrtve/heroine. Može li se reći da je evoluirao?
Muškarac? I taj se kalup poprilično promijenio. Ovih dana traže se vitki kolerici, antijunaci. Mora biti uvijek spreman za akciju, ali dubinski nepoduzetan i nespreman za ulogu muškarca koju mu nameće društvo.
Da vidimo, dakle, žena u otklonu od klasične uloge žene i muškarac koji se ne uklapa u općeprihvaćeni kanon muškarca, mislim da to ne može dobro završiti.
Ok, vratimo se na početak:
Bili jednom muškarac i žena kojima je bilo suđeno završiti zajedno (bar na neko vrijeme), no našli su se ovdje, na samom početku priče dok je on volio krivu, a ona se upravo pokušavala riješiti gospodina pogrešnog
Post je objavljen 19.05.2007. u 18:51 sati.