Marketing
~ Čovjek samo srcem dobro vidi, bitno je očima nevidljivo ~
...hm, ovaj post je ustvari Karlina zadaćnica,koja je presavršena...uživajte
Preljevala se sjena iznad rumenog mora.
Hladan vjetar ulijevao je strah među brda.
Oblaci su se komešali na nebu, naguravali se, željeli su biti viđeni na poljani hladnoće.
Sunce već odavno nije pružilo svoje zrake.
Toplinu već odavno nisam osjetila.
Postala sam sjena.
Želim gledati bez očiju.
Ma da, kao da je to moguće.
Moja nezrelost je isplivala na površinu zrcalne duše.
Očitost bola bila je i više nego vidljiva.
Željela sam vratiti vrijeme...
Soba već po milijunti put prazna.
Tišina zaljepljena na prozorima.
Misli su zapletene u jedno, u moju glupost.
Tupog pogleda gledam se u zrcalo.
Zar je uistinu bitno očima nevidljivo?
U ovom svijetu više ne.
Bitno je očima vidljivo, samo savršenstvo prolazi.
Al' nitko nijen savršen...
Često bi se prepustila suzama koje nisu tekle, odavale su samo nemir čovječje gluposti.
Svjesna svoje pogreške nisam išla naprijed već natrag i još uvijek idem.
Jednostavno nemam dovoljno snage da budem ja kao prije.
Prije sam Ja bila previše Ja.
Slobodna, neopterećena, jedinstvena.
Sada me on napravio sjenom.
Samo zbog njega sam ja sjena nezrelosti.
Borim se svaki dan protiv sebe.
Srcu zabranjujem da kuca jače.
A suze?
One nakon njega više nikad onako potekle nisu.
Sebe sam ostavila ovdje.
Željela sam pronaći zlatnu manu.
Samo da bih sebi mogla reći da je bitno očima nevidljivo.
Meni je ono očima vidljivo bilo više nego bitno.
Zbog toga ja nisam više ja.
Dok ne pronađem sebe lutat ću svojim srcem u potrazi za zrelošću.
Morat ću naučiti slušati srcem.
Prepustiti se životu.
Preboliti svoju glupost daleko od svih...
Osmijehom ću sakriti bol.
Vremenu ću dopustiti da mi rane liječi.
Počet ću gledati srcem.
Dopustiti onima koji me cijene, da i dobiju moje ljubavi.
Znam da trebam, ali još to ne mogu.
Sve dok suze ne poteknu.
Kad poteknu znat ću samo jedno, ono bitno.
Moje srce nije više santa leda.
Sada to još ne mogu zamisliti.
Osmjehom ću se pokriti.
Prividnom srećom osuti.
I možda mi jednog dana i bude bitno očima nevidljivo.
Možda...
Post je objavljen 19.05.2007. u 17:23 sati.