Sinoć sam bila opet u drugom stanju. Odnjelo me skroz. Otišla moja psiha u vražju mater.
Ništa, baš ništa nije moglo stajati na miru. Cijelo parkiralište se moralo lelujati i slike su morale kasniti za zvukom.
Bilo mi je loše,jako. Oduzelo me,onako... pošteno. Negdje u sebi tražila sam spas. Kako kontrolirati gomilu misli koje nepovezano lete oko tvoje glave i ti ih vidiš a ne možeš ih pohvatat i 'spremit natrag' u bulju.
Uvijek kad sam u ekstazi brijem si na znanost i egzistencijalna pitanja.
Razmišljam si ja tak jučer, zašto čovjek kad je pod utjecajem nekakvih opijata vidi neke stvari koje trezven čovjek ne vidi?
Osjetila podaprana pomahnitalim živcima također se poigravaju sa zbiljom. Čas osjećaš vatromet živčanih impulsa a čas ne osjećaš baš ništa. Noge i ruke pružaju otpor ravnoteži i u biti teške su nam kao i što zapravo jesu kad ih ne kontroliramo(npr. isto kao kad utrne dio tijela pa osjećamo njegovu težinu) . Uz ljudsko tijelo i pripadajući duh , mozak se tu javlja kao the third part of a human. Ne mogu procijeniti što dominira, taj duh koji kao da izlazi iz svakog komada mog mesa ili mozak čije misli su zamaskirane u savjest koja je pojačana na maks.vol. . Uza sve to, projekcija glasa izostaje ili je vrlo rijetka,nejasna.
Brijem si ja tak jučer kak' bi se to čovjekovo nadnaravno stanje moglo iskoristit u neke znanstveno istraživačke svrhe. Tko uopće može tvrditi da je trezveno stanje ono normalno,stvarno?
Jučer mi je nešto govorilo da je opijeno stanje zapravo realnost. Teška i intenzivna poplava toplo-hladnih emocija i suptilne podsvjesti...
Post je objavljen 19.05.2007. u 15:05 sati.