''Lujiza?'', upitasmo Amanda i ja.
Zar je moguće da je ona spasila Pottera? Zar je moguće da je ona izdala Gospodara Tame? Ona, koja ga je toliko voljela? Zašto je to napravila? U jednom trenutku, u glavi mi je bilo preko tisuću pitanja. A svako pitanje bez odgovora je potpuno besmisleno, kao i smrt bez boli...
''Pa, Voldemorte... ovo nisi očekivao, zar ne?'', upitala je Lujiza. Glas joj je zazvučao čudno i nekako jezivo.
''Lujiza... zašto si to napravila?'', promucao je Voldemort.
''Sita sam te, Voldemorte'', odgovorila je bijesno. Čvrsto je stezala štapić u ruci, kao da se na taj način željela osloboditi bola i gorčine... U očima su joj sijevale munje. I dalje mi nije bilo jasno; zašto? Nisam mogla dokučiti što se dešava. No, svejedno sam kleknula na zemlju, dohvatila Voldemortov štapić i pružila mu ga. Imala sam osjećaj da se sprema borba. Bilo mi je jako teško prihvatiti da će se moji roditelji boriti između sebe, a do jučer su željeli skupa osvojiti svijet. To jednostavno nije pravedno!!!
Čini se da Lujiza nije mislila isto. ''Bori se, Voldemorte!'', uzviknula je.
''Ne želim se boriti'', odgovori on. ''Ne mogu se boriti s tobom!''
Nisam ni primijetila da je kiša već započela. Mokri pramenovi crvene kose su mi padali preko lica. Mahniti vjetar je lomio drveće i nosio ostatke polomljenog granja kroz mrak Zabranjene šume...
Pribila sam se uz Amandu. ''Ovdje je tako jebeno hladno'', rekoh.
''Maggie!'', uzviknu ona, lupivši me po glavi. ''Ne psuj!''
U jednom trenu, bacila sam pogled prema Potteru. Pokušao je pobjeći, ali mu to nisam dopustila. Zgrabila sam kamen sa zemlje i pogodila ga... pravo u glavu. Pao je na zemlju, onesviješten.
''Pogodak!'', rekoh zadovoljno.
''Promašila si, Maggs. Ovog skota si trebala gađati'', reče Amanda, gledajući u Lujizu, koja je i dalje promatrala Voldemorta s mržnjom.
''Samo mi reci jednu stvar...'', reče on tiho. ''Zašto?''
''Mrzim te!!!'', rekla je, zamahnuvši svojom crnom pelerinom. Ne mnogo... ali sasvim dovoljno. I tada sam shvatila...
''Ovo nije Lujiza!'', rekoh.
Svi pogledaše u mene.
''Molim?'', upita Lexy razrogačnih očiju. ''Što to govoriš?''
''Ovo nije Lujiza'', ponovih. ''Lujiza ima žigosanog pauka na lijevom ramenu, a ovo ovdje ga nema.''
''Pa, dobro...'', reče 'Lujiza' i nasmija se. ''Izgleda da si stvarno cura na mjestu, Maggie.''
I tada je poprimila svoj pravi izgled. Ispred nas više nije stajala Lujiza... Bila je tu samo jedna žena duge kestenjasto-crne kose i smeđih očiju... Andreina Slytherin, naravno. Tko bi drugi bio?
''Što si učinila sa Lujizom?!'', viknu Voldemort, pograbivši ju za ramena.
Andreina se ponovno nasmijala. ''Ne brini, Voldemorte. Tvoja Lujiza je na sigurnom. Barem zasad'', reče ona, prekriživši ruke.
Izgledala je tako moćno... Smrtonoše joj nisu ništa mogle, čak joj niti Voldemort nije ništa mogao... A ona je to znala. Znala je da je nepobjediva.
''Ako Lujizi zafali i vlas s glave, kunem ti se da...'', poče Voldemort.
''Što je, Voldemorte?!'', prekide ga Andreina. ''Jesi li ti možda zaboravio tko sam ja?!''
''Ti si jedna odvratna, glupa, debela kravetina koja misli da je popila svu pamet svijeta!'', uzviknuo je on bijesno.
Andreina se toliko zacrvenjela da sam pomislila da će možda eksplodirati, ali, nažalost, nije. Tada sam se sjetila da je ona, na neki način, još uvijek zaljubljena u Voldemorta. Vjerujem da joj taj dio sa kravetinom nije baš godio.
''Platit ćeš mi!'', vrisnula je. ''Najprije ćeš platiti ti, a potom i tvoja Lujiza!!! Platit ćete mi za sve!!! Avada Kedavra!!!''
''Neeee! Voldemorte, pazi!'', zavrištao je netko i odgurnuo Voldemorta u stranu. Bila je to Lujiza. Ovaj put, prava Lujiza...
Oboje su pali na zemlju, a kletva je pogodila drvo, koje se istog trenutka prelomilo...
''Lujiza...'', prošaputao je Voldemort.
''Nemoguće!!!'', uzviknula je Andreina. ''Kako si pobjegla?''
Lujiza se nasmiješila. ''Pa, sjetila sam se Maggiene fore sa mutiranim skakavcima. Jednostavno sam ih pustila da pregrizu lance kojima si me vezala. A dok su se tvoji Osvetnici trudili da ih istjeraju iz dvorca, ja sam jednostavno pobjegla'', objasnila je.
''Napokon da se i tvoje spačke isplate'', reče mi Voldemort
''Ma da'', promrmlja Amanda zlovoljno.
''Tako je'', umješa se Pacoliki. ''Ja ću morati renovirati kabinet preko praznika.''
''Dosta!!!'', zaderala se Andreina. ''Sad ćete svi umrijeti! Svi do jednoga!!!''
No, umjesto da nas napadne, uhvatila se za crnu ružu na svojoj podlaktici i izgovorila neku čaroliju na staroegipatskom. Barem sam mislila da izgovara
čaroliju...Iako sam znala malo tog drevnog jezika, nisam mogla razumjeti.
''Što govori?'', upita me Lexy.
Pokušala sam razumjeti bar neke riječi. ''Oprostite...nisam... uskoro... Izabranica... moć... Vama...'', rekoh.
''Ne razumijem...'', reče Lujiza. ''Kako to misli?''
''Ne mogu sve prevesti'', rekoh joj. ''Priča suviše brzo.''
Andreina je izgledala kao da se grči od bolova. A zatim je podigla pogled prema meni. ''Pomozi mi...'', prošaputala je. U njezinim sam očima vidjela nešto čudno... Izgledala je kao da preklinje...
A onda se apartirala... Bez riječi, bez objašnjenja...
''Što se dogodilo?'', drhtavim glasom je upitala Lexy.
''Otkud ja znam što se dogodilo?'', promrmljala sam. ''Tražila je pomoć...''
''Ali to je suludo. Mislim, Andreina...'', poče Lujiza.
''Ona više nije važna'', prekide ju Voldemort. ''Najvažnije je da si ti dobro.''
''Ne, najvažnije je da odlučimo kaj ćemo sa cvikatom spodobom'', rekoh, gledajući u Pottera koji je još uvijek ležao na zemlji. Međutim, Voldemort i Lujiza su bili previše zauzeti da bi me saslušali. Ako znate na što mislim...
Lexy se spustila na koljena, odmah do Pottera i izgovorila neku čaroliju.
''Što je napravila?'', upitah.
''Ako dozvolite, izbrisala mu je dio pamćenja. Neće se sjećati ničega što se desilo ove noći'', objasni Bellatrix Lestrange, skinuvši kukuljicu s lica. Potom mi se poklonila.
''Odvedi ga natrag u Hogwarts'', reče Lexy, okrenuvši se Luciusu.
''Zašto?'', zinula sam. ''Imamo priliku da ga ubijemo!''
''Duga priča'', uzdahnu Lexy. ''Ne smijete ga ubiti. Ne još. Voldemort nije dovoljno moćan. Ako bi ga ubio, ubio bi i sebe. Proročanstvo kaže...''
Tada sam se sjetila Voldemortovih riječi; Ubit ću te, makar mi to bilo posljednje!
''Objasnit ćeš mi poslije. Hoću da spavam'', rekoh.
''I ja isto'', dodade Amanda. ''A da si se ti sjetila isključiti prokleti mobitel, sad sam već mogla biti ušuškana u toplom krevetu i...''
Nisam joj dopustila da završi. ''Prekini.''
''Ali ne. Ti si toliko neodgovorna da...''
''Am, nisi prekinula, nego još uvijek pričaš gluposti.''
Vratile smo se natrag u Hogwarts tek oko tri ujutru. Naime, Pacoliki je preuzeo komandu i zanimale su ga stvari poput jednorogovog izmeta i feniksovih ispljuvaka, pa smo se izgubili. Onda su se on i Lexy svađali oko toga kojim putem se ide do Hogwartsa. Krenuli smo putem koji je Pacoliki odredio i još više zalutali. Amanda se usput saplela na granu i pala u blato, a mene je napalo jato feniksa. A to je bio samo dio onoga što se desilo.
''Gospođice Margaret, jedina stvar koja me tješi je to da vas i vašu sestru neću vidjeti naredna tri mjeseca'', reče Pacoliki u jednom trenutku.
Amanda i ja se pogledasmo. I mi smo tako mislile.
P.S. Haley mi je proslijedila anketu u kojoj trebam napisati 5 pjesama koje mi se svidjaju. Pa, evo:
Lindsay Lohan - Confessions of a broken heart
Daughter to father, daughter to father
I don’t know you, but I still want to
Daughter to father, daughter to father
Tell me the truth, did you ever love me
Cause these are, these are
The confessions of a broken heart
I love you,
I love you
I love you
I....!!!!!
I love you!!
Nightwish - Ghost Love Score
Redeem me into childhood
Show me myself without the shell
Like the advent of May
I`ll be there when you say
Time to never hold our love
My fall will be for you
My love will be in you
You were the one to cut me
So I`ll bleed forever
Nightwish - Wishmaster
A dreamy-eyed child staring into night
On a journey to storyteller's mind
Whispers a wish speaks with the stars the words are silent in him
Distant sigh from a lonely heart
"I'll be with you soon, my Shalafi"
Grey Havens my destiny
Cradle of Filth - Her ghost in the fog
She was divinity's creature
That kissed the cold mirrors
A Queen of Snows
Far beyond compare
Lips attuned to symmetry
Sought Her everywhere
Dark liqoured eyes
An Arabian nightmare...
She shone on watercolours
Of my pondlife as pearl
Until those who couldn't have Her
Cut Her free of this World
Lindsay Lohan - Dear Whomever
Maybe I should fake my suicide
And have them bury me alive
And every dream that I've built
Has been surpressed by my guilt,
can't you see that I've tried?
Now I've hit a dead end,
but your presence is missing all over again
So Dear Whomever,
Reads this letter
I'd just like to say
That I'll make it there some day
Anketu cu proslijediti:
Amandi
Melody
Anni Potter
Melany Banks
Post je objavljen 19.05.2007. u 10:10 sati.