Ja mučim stih, i strofu, i knjigu koju držim u ruci, mučim život koji mi je dao toliko puno da bi mi na kraju ostavio tako malo. Sad sam slijep i bez osjeta boli, a ti me pokušavaš zastrašiti smrću, ja se živjeti bojim. Dok sam pak ja bio višlje nego svi drugi bili ste zagrnuti svojim plaštom da vas nitko ne vidi. Ja sam dirao vrh i letio sam, letio sam i bio sam voljen, i volio sam. Ali vrh je samac i posjetitelje brzo vraća na dno. Kada barem ne bi bilo vrha, jednaka visina za sav puk, gdje bi nam bilo ravna? No tad bi se vjerojatno ljudi po ljudima penjali, nicale bi nove zlobe. Ja sam mučitelj no ne mučim sebe kako tvrde. Davno sam odlučio živjeti pjesmu, i dopustio da me odvede. Pjesma je živjela mene, a ja sam je pisao sve tužnije...
Post je objavljen 18.05.2007. u 19:26 sati.