nikad mogla,
nikad znala,
nikad pokušala,
duša koja mi je nadohvat dodira,
duša koju bih svaki trenutak,
zagrlit mogla,
nikad voljela…
dali je to karma,
dali je to sudbina života moga,
da duša draga srcu mome,
najdalje je od usana mojih,
da ju oči moje ne vide,
ali osjećaji osjete,
a srce voli najviše…
iznova i iznova,
srce isto proživljava,
tijelo pati bez dodira,
a duša lebdi,
daleko,
u nepoznato,
njemu u zagrljaj,
da ga bar na trenutak osjeti…
Post je objavljen 18.05.2007. u 17:39 sati.