Jedva se dovukoh u tu subotu na jutarnji stop poslije 3 neprospavane noci zbog purgera koji su dosli. Pocelo je optimisticno jer je u Poljskoj stopiranje normalna pojava iako je clanica EU. Ah, Slaveni! Pa tko je vidio da se prijevoz placa ako se ne mora? Ne sjecam se svih nasih vozaca, samo onih upecatljivih. Prvi je bio ridi Poljak s takvom karikaturom od face da smo Zaba i ja samo buljile nepristojno. Dosli smo u neki zbilja krasan gradic kao Peyton i ja se nisam htjela mrdnuti dok na miru ne popijem kafu. Zaba je pizdila, ne znam cemu zurba? Imah fini pogled na Harleye i gomilu motorista, lijep suncan dan, ljudi setkaraju, itd. Na kraju je ispalo da je to rodni grad Pape! ''Da me mama vidi!'' nasmijah se. Inace, dobila je slom zivaca kad sam je obavijestila o svom pothvatu - naravno, tek nakon povratka. Zaba je stopirala sve aute. I ja sam drzala palac, ali vidi se u stavu stopera sto misli o tome. Ona je simpaticna i uvijek nasmijesena, a ja sam se borila protiv svog shvacanja da je ispod moje casti biti u ovisnosti od milosrda drugih. Moja faca je govorila ''ako ne stanes, zadavit cu te!''. Do granice s Ceskom nas je dovezao neki bogatun u makini. Smijala sam se, jer sam imala seminar bas o tom gradu gdje smo stali jer je podijeljen na pola izmedu Ceske i Poljske i tamo se odrzavaju veliki festivali u ljeto. Pjeske smo presle granicu, a onda nas je taj isti dovezao do autostrade. Doduse, imamo ocito velik smisao za orijentaciju, pa smo prvo stopirale u suprotnom smjeru. Ja sam odustala od pomisli da ce meni itko stati, drzah palac iz ciste solidarnosti. Koza nam se przila na asfaltu (sad sam tak crna da mi more ne treba!). Dok se ona odmarala, ja nevoljko podigoh vrazji palac ni ne gledajuci. Tad se odjednom zaustavio crveni kombi. Uh, moj prvi ulov je bio fakat vrijedan! Neki ne jebeno, nego nadjebeno zgodan ceski metalac! Samozadovoljno se smjeskah Zabi: ''aa, sta velis na ovo? isti se prepoznaju!'' Nas dvije smo samo uzdisale na zadnjem sjedistu. Steta, sto smo se tesko sporazumijevali. Svi se sjecaju kombinacije: engleski + Cesi = cista 0! Pokazao nam je svoju curu, neku smizlu kompletno u rozom, a mi se suzdrzavasmo da ne prasnemo u smijeh. Oko nas su prolazila beskrajna polja nekog velikog zutog cvijeca, a Zaba je izrazila zelju da se tamo slika. Ceh ni 5 ni 6, skrene ravno u polje, a mi ko djeca izletismo i bacimo se u cvijece. Padala je noc kad se nadosmo u nicijoj zemlji izmedu Austrije i Ceske. Pokupio nas je neki sumnjivi kombi pun Poljaka. Vozac je vrlo grubo zatrazio nase pasose, a meni srao sto je moj hrvatski. Nakon 100 m smo se pokupile jel je fakat nesto smrdilo. Kuzite, svi ljudi unutra su bili ko nadroksani, samo su prestraseno buljili i sutili. Hm, mozda je trgovina robljem! Jos nismo znale da nocna mora tek pocinje. Vjerujte mi, u zivotu nisam tako psovala Svabe. Zaba se smijala mom bogatom leksiku psovki koji sam istresala na njih. Inace, stopiranje je tamo ilegalno i zato su nam stajali samo Balkanci koji tamo zive. Sto se ostalih tice, tamo covjek moze crknut na cesti da se nitko ni ne okrene. Nasa zadaca je bila da skacemo u grabu da ne bi izgubile glavu, jer voze 200 kmh! Nekako smo prosli Bec. Nemam pojma koliko smo dugo zapele u Austriji jer je to bio takav kosmar da imam rupe u sjecanju i sve mi je izmijesano. U neko doba, tko zna kad su nas pokupili policajci. Srali su nam i ostavili nas u nekoj pripizdini daleko od autostrade. Pala je noc, a mi smo hodale i hodale, gladne i umorne, nenaspavane, kao pijanci. Promrzla stopala su toliko boljela da je svaki korak bio uzasna muka. Morale smo dalje jer bi se smrzle tako lagano obucene u aust. gorama. Znate kako je pred zoru najhladnije, al kako je u planinama, ajoj, ne zelim se sjetiti. Zavukle smo se u tel. govornicu koja nas bas i nije grijala i tamo jele. Nije bilo nikog u toj selendri i kad se odjednom pojavila cisterna, Zaba je prakticki skocila pred nju da stane. Nije bilo vazno gdje ide, samo da se bar malo zagrijemo. Malo kasnije smo se opet nasle in the middle of nowhere. Cak nam je stao Svaba, vau! Zaba je inace nevjerojatan talent za jezike, nije pricala svapski 5 godina i odjednom ga je progovorila! Ja se nisam sjecala ni kako se dobar dan kaze. Uglavnom, svanuo je dan, koji, ne znam. Ionako smo halucinirale od umora. Uopce se ne sjecam tog dana, samo noci. Neki Srbin nas je odvezao na pumpu. Tamo smo pile kavu, a ja skoro razbila taj glupi svapski aparat dok se gomila polj. turista koji su bas isli za Hr. smijala dok sam psovala sve svece na nebu! Zapusila sam im usta kad sam im se obratila na poljskom. Savjetovah Zabi da se ne micemo do dana s pumpe jer imam osjecaj da cemo najebati. Nije htjela ni cuti, a sad mi daje za pravo. Zacrtala si je da moramo stici u Italiju u pon u 15h. Mozda bi i stigle da njezinim inzistiranjem ne krenusmo pjeske. Autoput je bio pun betonskih blokova zbog radova na cestii. Prolaz za aute je bio 2 m. Preskakale smo zidice i hodale cestom gdje su radovi jer bi poginule tamo. Sjetih se tog dijela autoputa od prosle godine i kako sam razmisljala :'' u jebote, koja budala bi tu ikad htjela hodati!'' Ta budala sam ja postala, naravno! Stotine kilometara totalno iste ceste, sa sumom s obje strane, mrkla noc bez rasvjete. I kud je meni palo na pamet pricati o hororima, demonima i sick snovima! Sve je pocelo od Samare dakako! I sto je put pred nama izgledao gore ja sam govorila sve vise, nisam se mogla zaustaviti. Sebe sam usrala, Zaba je dobila paranoju i pocela vikati da prestanem. Onako neispavane i promrzle u mrkloj noci smo pocele halucinirati i bjezati vristeci! Znate kako to utjece na psihu covjeka. To je trajalo satima i satima. Svaki sum nas je tjerao u bijeg, ja sam bez razmisljanja trcala drito pod aute koji me ne vide i sad bih bila palacinka da me Zaba nije povukla svom snagom. U mraku su izranjale dizalice (za mene naravno cudovista),a mi bi napravile par koraka unazad i bris. Penjale smo se na one zeljezne razmede i prelazile tamo gdje su auti, a oni su fijukali doslovno 5 cm od nas! Morale smo se penjati svako malo da nas ne zgaze. Sad zamislite te jadne vozace kad bi nas osvijetlili. 2 blijede iskrivljene face s nogama u zraku. Da smo jos u bijelim haljinama, ajoj. Na njihovom mjestu bih izazvala saobracajku da to vidim usred noci. Koje prikaze! Odjednom se zaustavio auto. ''Koliko?'' - cusmo pitanje. Nije nam bilo jasno kako uopce mogu pomisliti da smo kurve sve dok nismo stigle u Italiju, ali o tome kasnije. Hodasmo dalje i odjednom zaglusujuca buka iza nas i svijetlo. Iskocile smo iz koze i pokusavale pobjeci, ali jedna prema drugoj pa smo se sudarale ko u crticu, a puf, a ,puf! I tako par puta, dok su policajci imali zanimljivo kino pred sobom....
Post je objavljen 18.05.2007. u 15:11 sati.