Marketing
4 S. Stega, suzdržavanje, s, sve zajedno.
Tako nekako. U svakom slučaju nikako planski.
Odlučila sam napraviti par stvari za sebe. A dosta dugo nisam uopće ništa radila. Ponašala se vrlo amebasto. Ono što moram, radim, ono što ne moram, mani me se. I onda se nekako nisam dobro osjećala u svojoj koži. Ma nemoj. Tako da sam si odlučila napraviti par režima u životu, tek toliko da mi nije dosadno, i da zapravo vidim koliko sam principijelna.
A znam da jesam ... do određene granice kad mi se više ne da. Mislim, lako tako, ali kad je. No, ovo iziskuje moju koncentraciju.
Naime, više stvari, manje bitnih, više značajnih sam uvela u život. Kao prvo i prvo, opet sam se prijavila na ovo: 4 tjedna do nepušenja. Što sam već jednom napravila, prije 2 godine čini mi se, ako ne i više, i izdržala sam ja to sve fino. I onda ko zadnja glupača, par dana kasnije zapalila, da, trebaš biti posebno mutav da to napraviš. A kao rekla sam si, a šta sada.
Ovaj put me na to ponukalo, što sam stvarno opet počela pušiti. I to previše. Pa kad se ujutro probudim ... a ma svi pušači znate o čemu pričam. A i opet, glumatam. Pušim već 8 godina, ali nisam jedna od osoba kojoj je za dobro jutro neophodna kava i cigareta. Tim još više što kavu uopće ne pijem, a cigaretu koristim kao predah. I onda jedna slijedi drugu. I onda izađem van, i prepušim se. Dođem doma oko 5/6 ujutro, probudim se oko 11 jer ne mogu spavat ako tako kasno dođem, i ista stvar. Bog pomagaj, jer šoder mi je u plućima. I škripi.
Shodno s tom odlukom, odlučila sam i slijedeće. Kako mi je kilaža na 68 kila, ali sam sva mlohava, odlučila sam napraviti još jednu sankciju. Kupila sam si onu, a valjda je nova, do sada nisam nikad koristila preparate te funkcije, Afroditinu Garcinia Strong kremu za skidanje celulita, odnosno za: liposukciju, drenažu i učvršćivanje kože. Ajme meni, znate kakva je to krema? 10 minuta nakon što sam ju stavila, koža mi se usukala, postala napeta, a ja se prepala. Ali zaista jesam. Jer djeluje tako da vam koža bridi od vrućine, a ja sam ju stavila na taman okupano tijelo, pa su valjda sve pore bile otvorene, pa mi je koža to sve posaugala, i ja se našla ... kako trepćem u nevjerici jer krema ima svoj život. No, sviđa mi se. No, odlučila sam jednu stvar. Jok, neću ju stavljat svaki dan ujutro i navečer, već sam odlučila to povezati s još jednom novom stvari. Ili više...
Kako sam stalno u glazbi, rekoh samoj sebi da je vrijeme da si kupim neki dobar mali prijenosni mp3. A kad ja pucam, pucam onda na dobre stvari. A kad je bolje utući lovu na nešto kvalitetnije i skuplje, nego na šrotaru (''lijevo underground, desno kuruza'') koja će mi trajat par mjeseci. Tako da sam bacila oko na iPod. Od 20giga. I bio je skup, ali zahvaljujem sponzoru: dečku koji se to potrudio platit, jer mi je rođendan (samoj sebi sam priuštila novi mobitel).
No, ne prije, nego sam ja rekla par stvari: Oćemo pola pola?, pitala sam. ''Nećemo, to je moj poklon tebi'', glasio je njegov odgovor. ''Ali ja nisam za to da ti to kupim, jer si ti spetljana u prometu, i ionako si već dezorijentirana (što nije istina!) i ovo će ti biti distraktor.'' I šta sad s tim želiš reći? ''Pa da se ne slažem s tom odlukom.'' Pa oš mi ga nabavit ili nećeš? ''Pa naravno da hoću, ali moraš biti svjesna da sam ja svjestan činjenice da se ne slažem s tim da slušaš glazbu dok se voziš ili dok hodaš''. I dobro, svjestan si toga, ja sam svjesna da želim slušat tu istu glazbu. ''Neumoljiva si.'' Pa zato sam rekla pola pola, da ne moram slušat njurganje. ''Pa neće biti pola pola, već ću ga ja platiti.'' Može. :)) I evo mene s iPodom na ušima.
A iPod je povezan s biciklom. I mojom odlukom da 3 puta tjedno vozim po 20-25 kilometara u komadu. Trasu sam si već odabrala, ima uzbrdica i padova, i konstantno okrećem pedale. Mislim da nema poante u tome da se vozikam i zviždukam, već da se malo ispatim. I uspjela sam u svom cilju već 2 puta. Tako da mi je krenulo. Ne pretendiram izgledat, već da se samo učvrstim, ili kako mi je Anuk to tako zorno rekla ''bit će super mršava nabildana fufa'', haha.
I još kao za kraj, a u biti je to stvar koja me cijelo vrijeme i muči i kopa (jer sam fazu mici mici kopkanja prošla) i koja me svrdlom muči u snovima – da sam počela učiti. A pripremala sam se 3 tjedna. Sve odgađala, kako mi se nije dalo. Od ovog ispita sam imala mjere predostrožnosti zadnje 2 godine. Samo da ne dođe taj dan kad ću se njega morat primit. I jesam. I još pušem nad njim, ali krenula sam.
A zaista, na konto toga se već bolje osjećam.
I još da, ako nađete vremena, i vi koji baš ne brijete na indie filmove, ali volite pogledati kvalitetan, moje preporuke redom su: White Masai, Son de mar, Caché , Ellie Parker i svi koji još uvijek niste pogledali Mar adentro – lijepo bi vas zamolila da pogledate. Samo za Son de mar nisam našla trailer.
Laganica danas. Ostalo samo dođe kao testiranje karaktera. Mog karaktera.
Post je objavljen 20.05.2007. u 10:18 sati.