"Mlada supruga je sjela na fotelju jednog vrelog, vlažnog dana, pijući ledeni čaj u posjeti svojoj majci. Dok su pričale o životu, o braku, o odgovornostima u životu i obavezama zrelih ljudi, majka je zamišljeno prodrmala kockice leda u čaši i onda pogledala svoju kćerku. ''Nemoj zaboraviti svoje prijateljice", rekla je dok su se listići čaja polako smirivali na dnu šalice. "One će ti biti sve važnije, kako budeš postajala starija. Koliko god budeš voljela svog muža, koliko god budeš voljela svoju djecu, one će ti biti potrebne. Sjeti se da povremeno odeš negdje s njima, da radiš nešto s njima. I zapamti da tvoje prijateljice nisu samo prijateljice, one su tvoje sestre, tvoje kćeri i ostali tvoji rođaci. Bit će ti potrebne druge žene. Ženama su uvijek potrebne druge žene." "Kakav blesav savjet", pomislila je mlada žena. "Zar se nisam upravo vjenčala? Zar nisam upravo zakoračila u svijet parova? Za ime Boga ja sam udata žena, odrasla, nisam neka mlada djevojka kojoj su potrebne prijateljice! Moj muž i obitelj koju ćemo mi stvoriti će svakako biti sve sto mi je potrebno da moj život učinim smislenim. Ali ona je poslušala svoju majku; nastavila je održavati kontakt sa svojim prijateljicama i tako sve više svake godine. Kako su godine prolazile, jedna za drugom, ona je polako počela shvaćati da je njena mama ustvari znala točno sto je pričala. Kako vrijeme i priroda stvaraju promjene i misterije u životu svake žene, prijateljice ostaju oslonac za nju.
Nakon 40-ak godina življenja u ovom svijetu evo sto je naučila:
Vrijeme prolazi.
Zivot se dešava.
Distanca razdvaja.
Djeca odrastaju.
Ljubav blijedi.
Srca se slamaju.
Karijere se završavaju.
Poslovi dođu i prođu.
Roditelji umru.
Kolege zaboravljaju usluge.
Muškarci ne zovu onda kad su rekli da hoće.
Ali prijateljice ostaju tu, koliko god vremena i milja bile daleko od tebe. Prijateljica nikada nije toliko daleko da ne može biti tu kad je potrebna. Kad budeš morala hodati tim usamljenim putem i kad budeš morala hodati sama, tvoje prijateljice će biti tu sa strane tog puta navijajući za tebe, moleci se za tebe, trudeći se za tebe, intervenirajući u tvoje ime i čekajući te na kraju puta širom otvorenih ruku. Nekad će one čak i prekršiti pravila i hodati pored tebe. Ili će uletjeti i iznijeti te sa puta. Moje prijateljice blagoslove moj život! Svijet ne bi bio isti bez njih, ne bih ni ja. Kad smo započele ovu avanturu zvanu ženskost, nismo imale pojma o nevjerojatnim radostima i tugama koje su nas čekale. Niti smo znale koliko ćemo biti potrebne jedna drugoj. Svakog dana smo potrebne jedna drugoj i dalje..."
Ovaj post je posvećen ne samo mojim prijateljicama nego i mojim prijateljima koji su uz mene, jer život mi ne bi bio isti bez vas... Hvala vam... Volim vas...