STABLA
U Dubrovniku sam 1946.prvi put vidio da stabla ne moraju sluziti za gradju,gorenje i plodove,kako je to uglavnom bilo tamo odakle sam dosao,nego da mogu biti uzgajana za ukras,veselje,ni zbog kakve posredne koristi.Ta me cinjenica,buduci da sam se kao bojazljivo dijete druzio vise sa stablima i zivotinjama nego s ljudima,razveselila,u njoj sam se odmorio od dotadasnjeg djetinjstva.Koliko stabala u vrtovima,javnim parkovima i izvan njih,njegovanih i nenjegovanih,za koja ne treba strahovati da ce ih posjeci,upotrebiti,iskoristiti,koja mogu listati i trajati dok mogu listati i trajati.
Imao sam 12 godina,rat je bio zavrsio,moj mir je tako poceo.Svakako,bio je to jedan vazan"dogadjaj"u
mome zivotu.Jedna mirnodopska spoznaja koja ce se nastaviti i nastavljati.Nekorisnost neke stvari,
njezina ljepota koja ne ovisi o nama.Bio je to,tako mi se danas cini,moj prvi djecacki pjesnicki manifest,
lijep zato sto ga nisam napisao nego mi je dosapnut,kazan iz krosnje.Ti se odsad neces baviti iskoristljivoscu svijeta(stabla)nego njegovim postojanjem,kao da raj nikada nije prestao.Tako je nekako mogla glasiti jedna od njegovih prvih recenica.
Ipak,kako kao pravi otocanin nikada dokraja nisam dosao na"terra fermu",nisam zaboravljao da je moguce,cak i potrebno,da stablo bude gradja,daje plodove,hlad i da gori,da se bavi gladju i siromastvom,isto kao i da izgleda,bude njegovano i da bude na radost covjeku koji se odmara("Tko moze zivjeti bez radosti stabala",reci ce Gunther Eich).U razlicitim razdobljima,cak trenucima zivota cinilo mi se vazno cas jedno cas drugo;cas korisnost,cas veselje.I nikada nisam rijesio dvojbu je li priroda stabla,njegova dusa,bliza upotrebljivosti i sluzbi ili slobodi.Sjecam se listova na kojima je pisalo"za pouku i zabavu".Tako sam nekako i ja trebao shvatiti i moje listove stabala odmah na pocetku i biti istovremeno na svim mjestima,u koristi i radosti.
Post je objavljen 18.05.2007. u 09:32 sati.