Pregled posta

Eine Kleine Nachtmusik

DUGO TOPLO LJETO IVE SANADERA



Prije par dana Milan Bandić, kandidat za predsjednika SDP-a, šetao je Jarunom u društvu svog novog prijatelja Ninoslava Pavića i njihovog zajedničkog prijatelja Ive Pukanića, čija je kći Sara kumovala ovom druženju. Društvo je veselo čavrljalo o politici, izbornim perspektivama i šansama HDZ-a i SDP-a, i nije trebalo dugo a da se razvije živa polemika:
- Ma nemoj me jebat, Nino, tak si i devedesetisedme govoril da bu HDZ vladal još deset godina., žustro će Puki, već vidno iznerviran defetizmom svojih sugovornika.
Naime, Milan i Nino bili su složni u tvrdnji da su izbori već odlučeni, da je sve već riješeno, da je Sanader pokupovao koga je trebao, i da SDP nema nikakve šanse.
Rasprava se rasplamsala, sugovornici su ustrajali u svojim stavovima i pozicijama, i cijeli bi događaj zasigurno pao u zaborav da nije jedne naoko nevažne okolnosti: Milan Bandić par dana kasnije prihvatit će kandidaturu za predsjednika SDP-a!

Kako je to moguće?
Kako je moguće da Milan Bandić s toliko strasti u polemici s Ivom Pukanićem prije samo par dana zastupao stav da je sve već riješeno, jer je Ivo Sanader pokupovao sve bitne čimbenike izbornoga procesa i uspjeha, da bi potom prihvatio kandidaturu za mjesto koje ga izravno vodi u unaprijed izgubljenu bitku?

U unaprijed izgubljenoj bitci, po definiciji, bore se jedino gentlemani.
Čovjeku rođenom u Donjim Mamićima, hercegovačkom selu što se rasulo na pola puta između Gruda i Klobuka, točnije, u zaseoku Cerov Dolac, ili još preciznije, na Bandića Brigu, maloj uzvisini s koje se jasno vidi Sveti Jure na Biokovu i na kojoj je svega pet kuća, takav svjetonazor, pretpostavljamo, nije ni u peti; važno je pobijediti, pa makar i pošteno, ako drukčije ne ide.

Koje su logičke mogućnosti odgovora na ovo pitanje?

1. Moguće je da je Milan Bandić lagao Ninoslavu Paviću i Ivi Pukaniću, bez obzira je li lagao zbog jednoga od njih ili obojice. Lagao bi naprosto stoga da prikrije vlastitu namjeru da se kandidira za predsjednika SDP-a.
2. Moguće je da je Milan Bandić samo prokušavao ovu tezu, bilo da je htio saznati što njegovi sugovornici o njoj misle, jer riječ je o izdavačima, bilo da je bio zainteresiran za njihovu naklonost HDZ-u ili SDP-u, bilo da je jednostavno htio čuti tipične argumente za ovu tezu, ili protiv nje.
3. Moguće je da je Milan Bandić bezveznjak koji osim što po cijele dane flanira po Zagrebu nema blage veze s politikom pa danas lupa jedno, sutra drugo, onako impresionistički, kako mu se koji dan, ili minut, čini da nešto jest: juha je čas topla, a čas kasnije hladna, i recite vi sad kakva je juha, primjerice?! A kako je onda teško tek s politikom, ako ne možemo na kraj izaći s običnom juhicom, krepkom.
4. Moguće je da je Milan Bandić hipnotiziran pa priča točno obratno od onoga što bi inače pričao. Ironičar.

Hm. Ovako očito ne ćemo daleko stići. Postajem zloban a to je znak da se moram primiriti: pustimo sad kriterij puke logičke mogućnosti i uvedimo dodatni kriterij ontičke vjerojatnosti. Evo, primirujem se.

Bandić već mjesecima vodi svoju osobnu kampanju. Njoj unatoč, Bandić zna da nije dragi Bog i da je ishod mogućeg sraza sa Sanaderom vrlo neizvjestan: čim postoji mogućnost izbora, postoji mogućnost i da čovjek izgubi, ako ništa drugo. Ali, očito je da su Bandića u međuvremenu uvjerili u nužnost kandidature za predsjednika SDP-a, istovremeno mu oslikavajući mogućnost povoljnog ishoda parlamentarnih izbora: jasno je da je tu intervenirala viša sila. Tko bi ta viša sila mogla biti? U ovoj je to zemlji samo jedna takva sila: ista ona koja je Sanadera postavila za predsjednika HDZ-a na Saboru raskida s Pašalićem. Ta naravno nema nikakve veze s rigidnom desnicom i obitelji Turić, Lukom Bebićem i ostalim fantazmagorijama u koje Ivo Pukanić i Ninoslav Pavić godinama uvjeravu ljude ne bi li svrnuli pogled s pravog stanja stvari.
Sanader se, vidimo, osamostalio, postao je nezahvalan, ali ne spram desnice u stranci koju velikodušno trpi, nego je nasuprot stvorio distancu spram bivših mecena stvrajući vlastiti kružok, i dolazi vrag po svoje. Drugim riječima, Bandić naprosto mora preuzeti ovu ulogu, iako možda time nije presretan.
Odatle ove mistično škrte formulacije koje ništa ne govore, odatle ovo skrivanje iza riječi nekakvog Supila, odatle ova nepovjerljivost spram novinara i medija: iz straha da se ne kaže nešto što bi Bandića odalo - odalo njegov veliki strah pred porazom, kao i razloge zbog kojih bi u poraz krenuo.
Ništa ne uspjeva kao uspjeh sam, pa se ničega Bandić ne boji koliko poraza, čak ni poreza. Jer, Bandić vozi kao nekoć Kutle: ako stanem, padam! A taj pad ne bi bio otmjen, makar bio s visoka, što Bandić jako dobro zna.

Samo, on jedini može parirati Sanaderu*, a dečki su već nervozni. Dečki? Da, Družba Steve Kvržice. Sve što uz to ide, uključujući Nina Pavića, koji je također, sva je zgoda, one večeri okrenuo pilu naopako, pa je jedino jadni Pukica – koji je zgodu brže-bolje istrkeljao na OTV-u, ne bi li ispao pametan i obavješten, jer taj pak ne može zinuti ni kod zubara a da ne ispriča kako je baš razgovarao sa Stipom i kaže on njemu... – govorio sasvim iskreno, ili barem iskreno koliko si to Pukanić može dozvoliti. Možda su dečki htjeli da Puki Sanaderu prenese izraze Pavićeve privrženosti, u koju Sanader kao pametan čovjek, jasno, za osobnih razgovora s Pavićem vjeruje koliko u Pukanićeve novine, no to zaista nije važno jer je to, uostalom, Sanaderov problem. Ono što je izvjesno, jest da je Bandić potaknut da se kandidira, dana su mu jamstva da će mu se pomoći, i sada počinje finiš svoje duge premijerske kampanje koju financijama gradskog proračuna vodi već mjesecima po Hrvatskoj i izvan nje: maraton u Hercegovini, konj u Sinj, pomoć Runjićevim večerima u Trogiru, obnova kuća u Derventi...da ne nabrajamo, Bandić kupuje uokolo kao i Sanader!
Metodologija je očita, stoga nezanimljiva.
Zanimljvo je tko je to točno Bandića potaknuo na kandidaturu, i tko će to iza Bandića stati kad izađe na megdan Sanaderu – to je dakle pitanje!?

Bandića je nagovorio predsjednik Stjepan Mesić.

Bandić je naime mogao čekati. On da, ali Mesić ne! S novim mandatom Sanadera, koji bi isticao nakon Mesićeva mandata, ništa više nije pod kontrolom Stare Škole. Dečki naprosto još dok mogu moraju instalirati Nasljednika. Sanader to nije, nikako nije, samoskrivljeno: Sanader se, ponovit ću, previše oteo, prejeko uporište ima u svijetu, a i dovoljno aduta u rukavu za lokalna interna pripetavanja.
Bandić je mogao čekati da Sanader pobjedi, pustiti ga da još jedan mandat surađuje s njim kao gradonačelnikom metropole, na obostrano zadovoljstvo građana i državljana, ali, što ako Sanader do 2011. uvede Hrvatsku u EU? Tko će ga onda pobjediti s europskim zvijezdama oko glave?
Bandić je mogao čekati, ali tko zna što bi bilo i s tim predsjedničkim izborima, a ionako predsjednik bez redefiniranja ustavnih ovlasti Bandić ne želi biti, kako je ove godine izjavio.
Bandić je dakle mogao čekati, ali Stipe nije!
Stipe je pravilno procijenio: ovo su zadnji izbori u kojima on sudjeluje s pozicije moći i vlasti! I, ovi se izbori, kao ni većina toga u zemlji, neće odvijati bez Stjepana Mesića.
Milan Bandić delegat je Stjepana Mesića u parlamentarnim izborima 2007. godine.

To je razlog zbog kojeg nema šanse da Bandić preuzme mjesto šefa stranke a u izbore pusti Ljubu Jurčića! Nakon Ljubinog ujaka Pijavice, Jožica nije ni trebao nazvati a već je Stipe imao na telefonu Milana: Slušaj, Milane...
Jasno, Milan sluša.

A tko će dakle za Bandića glasovati?
Problem sada glasi obratno: bez obzira na krupni kapital, na što zapravo u Hrvatskoj od glasova sa sigurnošću može računati Ivo Sanader?
Na Dalmaciju? Hm, čak ni nju više ne može dobiti cijelu i ne hametice kao što bi to bilo u borbi s Račanom, recimo.
Što još? U Zagrebu je Bandić omiljeniji u Dubravi nego na Iblerovom trgu!
Dio Slavonije drže Bandićevi ljudi; značajan dio Sanader gubi zbog Glavaša, ovako ili onako.
U ovoj konstelaciji snaga Lika je vrlo dvojbena, da ne spominjem prezimena zbog kojih to tvrdim.
Rijeka i Kvarer, te Gorski Kotar, to ide SDP-u.
Istra je Bandićeva, iako je to samo zato jer Istrani ne razumiju da Sanader govori razumljivijim talijanskim od Bandićevog hrvatskog.
Zagorje će posredno dati dovoljan broj glasova. Čkomi Bara!

Sretni dani Ive Sanadera završili su jučer, 17.svibnja 2007.godine.

Milan Bandić bi za sebe dobro učinio kad bi preuzeo Sarkozyjevu medijsku strategiju: budući da svi znamo da je Milan Bandić u duši i po tijelu desno, morao bi energično početi zastupati radnike. Ta kombinacija, desnog i rada, taj ekonomski nacionalizam, image čovjeka rada, Milana Bandića može dovesti do izbornog uspjeha kao do engleskog, bez muke; kada je nedavno na tom istom konceptu inzistirao Butković a propos Ive Sanadera, bile su to samo dobre želje zahvale jednog korektnog novinara spram premijera koji je 'Europapress holdingu' darovao Slobodnu Dalmaciju: zamislite na tren Ivu Sanadera i Milana Bandića u ulozi "čovjek rada"! Sanader, rafinirani ljubitelj opere i skupocjenih satova, i Bandić, čije je osobno bogatstvo i veće, ali je ono poput imovine Popa Larkina, iz 'Prekrasnih pupoljaka svibanjskih', svo od okretnosti: bogatsvo lukavog, snalažljivog malograđanina. Bandić je upravo to, ideal predgrađa: njegova su publika oni koji znaju da Bandić igra za njih, a protiv države! Znaju oni da je Bandić tu da iskoristi politiku, jer to je jedino što pošten čovjek može i treba učiniti na njegovom mjestu. Bandić, koji energično gazi blatnim ulicama Kozari boka, ikona je tog homo fabera za kojime će nastati ogromna izborna jagma i potražnja. On je njihov čovjek: heroj radnika na gablecu! Jer, dečki, jeeeee….idemo delat! Ha, ha, ha….

Što će sada biti s HNS-om, primjerice? Čačić bi bio bliži Sanaderu, ali, nemojmo se šaliti, ne s takvim stvarima: ne smije Čačić kontra Stipe, a i nema potrebe; ta, porez na nasljedstvo mu je ionako on sugerirao.
Friščić je Stara Škola, a njemu je i najlakše pred strankom opravdati koaliciju s ljevicom.
Adlešićku je EPH počeo načinjati, baš na isti dan kad je Bandić postao kandidatom, a to je tek početak njenih muka s Pavićem. Vidjet će(te). Usljedit će istovjeten razvoj događaja s Pukanićem. Sasvim sigurno. Znam. IDS je prisutan. Umirovljenici otsutni, već duže vrijeme.

HDZ i HSP ne mogu vladati samostalno, to je jasno.

Dakle, sada treba vidjeti što je šjor Ivo pripremio! Ako ikada, sada ćemo vidjeti od kakvog je materijala Ivo Sanader sačinjen.
Jer, unatoč priči o velikoj koaliciji, Sanader zna da će na prvi znak slabosti dečki kazati: Da, to je bilo onda Ivo, ali stvari su se stubokom promijenile! Vidiš…
A kad jednom tako počne, onda zaista ubrzo progledaš i vidiš.
Imala je Vesna Škare-Ožbolt pravo: ove će se godine vidjeti tko s kime kupla u hrvatskom kupleraju.
Bilo je i vrijeme.

________________

* Vidite, sad vam je jasno zašto sam još prije mjesec dana pisao da Bandić jedini može parirati Sanaderu. Imam sad vašu pažnju? Da? Fino.

Post je objavljen 18.05.2007. u 07:19 sati.