Od tada sam posjećivala kazalište pet puta mjesečno...očajno mi je nedostajao!
Njegovo krzno nosila sam samo na premijerama.
Udisala ono isto lišće i mahovinu, sanjala njegove plavičaste oči.
Tako raskošno odjevena, kočeperila sam se Liscem oko vrata... posjećivajući kazališne kuće Zagreba, Zadra, Pule, Splita, Rijeke...morala sam, kad je tako krasan!!!
Ogrezla sam na nogomet, formulu i bilijar, provodila sate gubeći na pokeru. Zamrzila stolni nogomet, odala se piću i izumima Nikole Tesle.
Nitko nije znao proizvesti takve munje kao Lisac.... i Nikola....
Užasno mi je nedostajao!!!
U međuvremenu, naš prisan prijatelj Nemanja odbio je nagradu za naj klapskog pjevača i za utjehu osvojila sam Liščevo poshumo putovanje u Afriku. Bez razmišljanja sam otišla na mjesec dana, opijala se južnoafričkim širazom i proklinjala Edisona i sve veće face koje Tesli nisu priznale izum bežičnog prijenosa energije, impulsa, jebeme se čega već....bilo mi je žao što sam ga oderala, a nožić bacila u potok!
Post je objavljen 18.05.2007. u 05:07 sati.