Jeste se ikad upitali?
Ja mislim da je situacija prilicno jednostavna.
Doktori opce prakse (jer o njima se ovdje radi) ucili su OPCU medicinu i znaju malo o svemu ali sve o nicemu. Elem, svijest o tome koliko mnogo NE znaju im je razvijena i s njom su u svakodnevnom dodiru: svaki pacijent kojemu prepisuju lijek im je podsjednik.
Necitak rukopis je, misli ptitchitza, nesvjesni izraz te "svijesti o neznanju", osiguranje da im se neki farmaceut (dakle, netko tko ima vecu razinu specijalizacije) u apoteki ne odvazi podsmjesljivo pacijentu komentirati na bezveznosti preporuke njihova lijecnika opce prakse.
Ovako se radi o tihoj, kolegijalnoj "konspiraciji". Lijecnik vazno nacvrcka nesto na recept, apotekar to odmah (i nista manje vazno) kao, razumije, a zapravo je eventualno & u nekim opcim crtama skuzio smjernicu i onda pacijentu otisao potraziti lijek po vlastitom nahodjenju.
Kako inace objasniti da cesto necete nikoga naci tko bi mogao neki recept procitati, ali apotekar nije ni okom trepnuo, a vec je posegao za "upravo tim" medikamentom.
(Postoji, naravno, i druga mogucnost koja mi do sada nije padala na pamet: da apotekari tijekom svojeg skolovanja mnogo vremena svojeg naukovanja posvecuju izucavanju rukopisa i zapravo diplomiraju koliko na farmakologiji toliko i na grafologiji.)
Ili?
Post je objavljen 17.05.2007. u 23:58 sati.