Marketing
Oda ženi.
Možebitno su neki moji komentari bili politički nepoćudni jer i dalje ne uspijevam apsolutno ništa nigdje komentirati, ni u jednom programu, ni sa jednog kompjutora. Pisala sam pismo gospodi urednicima, ali izgleda da su prezauzeti stvaranjem naslovnice vrhunske kvalitete da bi se, ako ne pozabavili objektivnim problemom jedne male ja, onda barem ispričali što nisu u mogućnosti reagirati.
Vječno optimistična, čekam da se server smiluje mojem korisničkom računu i da dobijem natrag prava koja mi pripadaju kao trogodišnjoj i, sve donedavno, poprilično produktivnoj korisnici Bloghaera.
Danas se želim osvrnuti na neke žene iz našeg društva koje su me svojom pojavom nadahnule na dobro, koje u mojim razmišljanjima ocrtavaju sliku žene kakva bi ona trebala biti. To su žene koje nisu hodale po modnim pistama niti pokazivale svoje cice za milijunske iznose. Nisu pobrale Oscara, Oprah ih nikad neće intervjuirati. Modno osviještene neće posezati za cipelama i nakitom koji izgledaju kao vjerne kopije njihovih.
Ne. To su obične žene, koje su u nekoj fazi svojeg života konkretnim djelom počastile vrijednosti za koje se većina nas, barem deklarativno, zalaže.
1. Kata Šoljić
Bez imalo premišljanja, Kata je na prvom mjestu. Prije desetak godina svatko je znao tko je ona, danas smo možda pomalo i pozaboravljali. Ipak, podsjetimo se - Kata je žena koja je u domovinskom ratu izgubila svu četvoricu svojih sinova. Život je nikad nije mazio, dugo godina živjela je na rubu siromaštva, nagledala se smrti, patnje, bolesti i tuge još u II.svjetskom ratu a i kasnije u životu nisu joj tekli med i mlijeko.
Ipak, sama činjenica da je teško živjela i izgubila četvoricu sinova, ne čini je heroinom. Kata je veličanstvena žena jer je svoj očaj proživjela a sa tugom naučila živjeti. I danas je živa, u srcu nosi radnosne uspomene i govori s ljubavlju.
Osveta je Božja, Kata je to shvatila. Kato, zakon si!
2. Ankica Lepej
Vjerujem da je njezino ime jednako zvučno sada kao što je bilo te 1998. kada je hrabro istupila i prokazala laž tadašnje "prve dame" Ankice Tuđman. Franjo je malo korigirao podatke o imovini svoje obitelji a jedna mala hrabra činovnica to nije mogla trpjeti. I objavila je podatke. Cijela se zemlja digla na noge, za podatak o počinitelju koji je odao povjerljive podatke nudilo se milijun kuna. Na kraju se sama prijavila i odbila nagradu. Jedna mala ženica nasmijala se u lice Franceku. Zbog istine dobila je otkaz. Prekršila je pravo na diskreciju klijentice Zagrebačke banke ali činjenica da je to učinila kako bi javnost upozorila na zločin nije joj spasila posao.
Što da kažem? Ostala je bez posla i nikad ga više nije našla, na rubu egzistencije, prisiljena prodati svoj stan, jedinu nekretninu - postala je heroina u očima mnogih. Poštovali su je i divili joj se. Ne uostalom u tolikoj mjeri da bi joj se pridružili - jer posljedice su prestrašne.
Ali, ne brini, Ankice Lepej - velika djela rezervirana su tek za šačicu.
Svi smo u isto uvjereni, a samo se jedna našla da za ono u što vjeruje riskira. Bravo Ankice!
3. Agnes Gonxha Bojaxhio
Možda joj s roditeljske strane nadjenuto ime nije donijelo slavu, ali ako kažem da je to Majka Tereza svi će prizvati njezino staro naborano lice u sjećanje. To što je dobila Nobelovu nagradu za mir je posljednje što govori o njezinoj čovječnosti - ta se ionako dijeli po kriterijima onih koji gospodare i ratom i mirom svakog kuta zemlje. O njezinoj čovječnosti najviše govori ono što je ostalo iza nje - gomila fotografija sa leproznim odbačenicima, najnižim pripadnicima društva, pa tekstovi koji pozivaju na bezrezervnu ljubav spram cijelog čovječanstva i naravno, Boga. A i više od toga, o njoj govori njezino naslijeđe. Misionarke ljubavi su u punom smislu riječi živa Crkva - u Zagrebu obitavaju u Jukićevoj ulici i dijele dobro i zlo sa zagrebačkom sirotinjom. Rado će vas ugostiti.
Jedna pljuska ljubavi za zagovornike eutanazije.
svima, baš svima vama a posebno Blanki i Kruni 
Post je objavljen 17.05.2007. u 22:36 sati.