Marketing
KAD GOD POMISLIM
*********
Kad god pomislim - više ne ide,
Pogledam u ogledalo, nasmiješim se,
namignem sam sebi i - gle - opet ide!
Kad god pomislim - više ne ide,
Zapjevušim pjesmicu, onako za sebe,
Zazviždim s vrapcima,
zacvrkućem s pticama i - gle- zaista opet ide!
Kad god pomislim - više ne ide;
uzmem toplu kupku, pa se čvrsto istrljam,
obrišem i dobro namirišem
I - gle - već opet ide!
Kad god pomislim - više ne ide,
posegnem za dobrom knjigom,
sav joj se posvetim, onako po mome
I - gle - uskoro opet ide!
Kad god pomislim - više ne ide -
pođem na dugu šetnju, kroz šumu,
po zelenoj livadi, uzduž riječne obale,
I - gle - stvarno opet ide!
kad god pomislim - više ne ide -
Poslušam najmiliju ploču, zaigram prstima po klaviru
ili tek udaram takt po stolu
I - gle - baš opet ide!
Kad pomislim - više ne ide,
popričam blisko s Bogom, o njemu i o svijetu
i - gle -
opet... ide!
/Adalbert Ludwig Balling/
********************
Ti znadeš i sam, da svjetove nosiš
u samom sebi, i da na dnu duše
sja jato zvijezda, ponori se ruše
i - ako hoćeš - oluji prkosiš
olujom, koja u tvom bilu huji.
Izađi u noć. Pjevat će slavuji
u crnom grmlju. Žuborit će vrutak.
Nad glavom će ti bijela zvijezda sjati.
I ako hoćeš, ti ćeš za trenutak
vidjeti Boga, što te cestom prati.
/Gustav Krklec/
****************************************************************
Nato ga sabrani upitaše: "Gospodine, hoćeš li u ovo vrijeme Izraelu opet uspostaviti kraljevstvo?"
On im odgovori: "Nije vaše znati vremena i zgode koje je Otac podredio svojoj vlasti.
Nego primit ćete snagu Duha Svetoga koji će sići na vas i bit ćete mi svjedoci u Jeruzalemu,
po svoj Judeji i Samariji i sve do kraja zemlje."
Kada to reče, bi uzdignut njima naočigled i oblak ga ote njihovim očima.
I dok su netremice gledali kako on odlazi na nebo, gle, dva čovjeka stadoše kraj njih
u bijeloj odjeći i rekoše im:
"Galilejci, što stojite i gledate u nebo? Ovaj Isus koji je od vas uznesen na nebo isto će tako doći
kao što ste vidjeli da odlazi na nebo."/Dj, 1, 6-11/
Zbog pogleda u nebo ne smijemo zaboraviti na zemlju...
No i obrnuto, zemaljske brige ne smiju nam nikada prepriječiti pogled u nebo.
:::Uvijek ostaje čežnja za nebeskim trenutkom, za osjećajem neba.
Blagdan Kristova Uzašašća ima veze s tom našom čežnjom.
Budući da je Bog sišao na zemlju, nebo je postalo našom sudbinom.
Jer Krist je pred nama prošao taj put. Nakon uzašašća i mi smo,
po Duhu Svetome, njegovi zajedničari:::
Post je objavljen 17.05.2007. u 20:51 sati.