Evo me opet. Ljudi ja se ispričavam zbog neredovitosti postova lai jebiga, nemam vremena, stvarno. Al sad kad sam vam se javila da napišem zbivanja oko sebe.
Sa bivčim ne razgovaram od one poruke iz prošlog posta. Štoviše, ne šaljem mu poruke, izbjegavam ga a kad ga sretnem pravim se da ga ne primjćujem. Možda mu dođe iz guzice u glavu kako bi se reklo. Mislim... Nije mi svejedno ali što se mora nije teško. Imam također neki feeling da se cijelo društvo raspada. Zašto? Mislim da možda misle da i njih izjegavam, što nije istina! Stvarno... Ako ne mogu shvatit moje razloge što NJEGA ignoriram, nek se svi skupa gone. Što još reći? Škola me ubija. Moram proć s 5 što je baš naporno, a meni se ne da učit. Njarađe bi po cijele dane spavala.... A NE MOGU!
Sad da odgovorim na neke komentare.
Kažete mi da razgovaram s NJIME o svemu. ne mogu. Zašto? Zato što se jednostavno bojim da me opet ne povrijedi, a ataman sam se malo oporavila. I uostalom on se ne bi ni pojavio na dogovorenom mjesut, znam jer mi je to već par puta napravio, ne želim se opet razočarati.
Što li osjećam?
Volim ga ono... AAli također polako postajem svjesna da to nema budućnost, nažalost. One je meni pput zvijezde za koju znam da postoji, da je tu, da ju među milijunima zvijezda mogu bez problema pronaći, ali koliko god pružala ruku da ju dohvatim, n mogu. Znam da ne mogu ali uporno se trudim.
Toliko za sad od mene. Sve vas lijepo kissssssssssssam!
Post je objavljen 17.05.2007. u 20:41 sati.