Jednog kisnog dana Amra je setala ulicom grada. Bila je u kabanici i cizmama, koje nisu bile takve da bi je stitile od kise. Voljela je da seta po kisi. Uvjek je govorila da joj pomaze da odkloni svakodnevne probleme. Amra je bila ucenica, i imala je petnaest godina. Bila je odlicna ucenica, dok nije srela njegove plave oci i dok jedno drugom nisu rekli "zdravo". Od tog dana su njeni vidjeli da se sa njom nesto desava. Pocela je da se sminka i oblaci suknje i haljine do tada je nisu mogli izvuci iz traperica. A onda je njen otac nasao Dininu sliku na stolu. Od tada nije smijela izlazit van. Kada joj je kasnio autobus, roditelji joj nisu vjerovali. Amra je svakoga dana bila tuznija i tuznija, nije ga mogla izbaciti iz glave, jer joj se pricestio za suze. Jos se nisu ni poznavali a znali su da pripadaju jedno drugome. Zajedno su setali po kisi, a odmah bi Amra rekla "hajmo pod nase drvo". A onda bi dugo sjedili na klupi ispod drveta i pricali. To je trajalo sest mijeseci. Sest mijeseci sunca, ljubavi, nezaboravne ljubavi. Onda su Amru poceli pratiti, a ona je razmisljala o samoci. Pocela je da prica Dini, al je on sve najmanje od nje krio. Zatim je sjedila u svojoj sobi i pokusavala da prica sa svojom majkom, ali ona nije marila za nju. Mama je progovorila sa Amrom, a Amra je rekla "cujes li kako se lijepo i tiho cuje". Dino je stalno cekao na klupi ispod drveta, ali Amra nije dolazila. Nije je bilo, i kad bi neko pitao za nju, svi su sutili. Amra se potpuno promjenila. Drugarice su joj rekle da Dino odlazi iz grada. On govori "tu sam nasao i izgubio srecu". Vlak je kretao u 14.00 sati. Ona se vracala iz skole, nije otisla kuci vec na stanicu. Nasla je vlak koji je trebao krenuti i nasla je i njega, pune oci suza. Vidio je Amru i iskocio, cvrsto je zagrlio. Oboje su plakali.Dino je rekao "sta cemo Amra, sta da radimo, da bi smo zivjeli sretno?". Ona ga je gledala i njegove plave oci, a suze su joj postale teget. Sutila je i jecala. Vlak je vec krenuo "zbogom Amra, mozda cemo se nekad sresti. Ja odlazim a ti znaj da te jos UVIJEK VOLIM". Dugo je mahao, a ona je stajala i dugo mahala za vlakom. Nekako je nasla put do kuce i odmah je otisla u svoju sobu. Odlucila je da se ubije. Kad su joj roditelji otisli na posao, jos je uvjek sjedila u svojoj sobi i razmisljala. Bio je Petak 13. Usla je u kupatilo i pustala toplu vodu u i usla u kadu. Pocela je histericno da se smije drzeci zilet u rukama, dok je umirala govorila je Dinino ime. Amra je polako i sigurno koracala u smrt. Otac je usao u kupaonicu i poceo je da vice "ja sam kriv za sve, za sve!". "Ja sam je ubio!". Zena ga nije razumila, ali kad je dosla pala je u nesvjest. Dosla je hitna pomoc, ali je bilo prekasno. U njenoj sobi su nasli pismo, pisalo je: Petak 13 Dragi Tata "Nemoj da se ljutis na mene. Ovo je bilo najbolje i najlakse resjenje. Nije me bolilo. Moj Dino je otisao iz grada a ja za uvjek s ovoga svijeta. Vi ste jos mladi. Ako budete imali kcerku, daj te joj ime Amra. Neka ima ono sve sto nisam ja imala. Neka bude sretna. I poslije svega VOLI VAS VASA AMRA". Dan poslije Amrine smrti stiglo je pismo od Dininih roditelja, pisalo je: Subota14 Draga nasa Amra "Dino nije vise ziv. Od kada se vratio, djelovao je nikako, izgubljeno. Bio je petak 13. Ovdje je padala kisa, nije htjeo da ponese kisobran, neznam zasto. Prijatelj mu je rakao da se skloni sa puta zato sto je auto nailazilo, Dino ga nije poslusao i auto ga je udario. Na smrt nam je rekao: "Ja moram svojoj Amri,Ona me zove." Dao mi je adresu da ti napisem DA TE JE PUNO VOLIO. Dinini otac i majka su dobili kcerku i nazvali su je Amra.Imala je sve sto Amra nije.
Post je objavljen 17.05.2007. u 20:54 sati.