
Prijatelji mi puno znače u životu. Bez njih ne mogu. Ako nešto ne mogu reći familiji onda to prvo priopćim frendovima. Veći dio mojih frendova čine, naravno, cure. Uvijek sam bio okružen curama, što je vjerojatno tipično za gay dečke. Najčešće su me zbog toga u osnovnoj zezali da sam gay. Uvijek sam bio okružen curama i to im je valjda smetalo. Ja sam uvijek uspješno ignorirao sva ta zajebavanja pa iz osnovne nisam izašao kao isfrustrirana osoba. No, skrećem sa teme... Uglavnom, kako sam krenuo u srednju, sprijateljio sam se sa svojom best frendicom sa kojom dijelim stvarno sve. Pričamo o zbilja svemu. O ljubavi, seksu, pizdarijama... Zajebavamo se na način koji samo mi razumijemo i kada smo skupa ne trebamo nikog drugog. Dovoljni smo sami sebi. Dijelimo iste interese, zanimaju nas iste stvari te je prvenstveno to bilo presudno da se zbližimo u srednjoj. Zbilja ne znam sa kime bih se družio da mi nema nje. Puno sam joj toga rekao, pa i to da sam gay što je prihvatila zbilja dobro i tolerantno. Otada smo postali još bolji. Dovoljan je katkad samo pogled jedno u drugo da prasnemo u smijeh. I to je ono najbolje. Kad poznaš nekoga toliko dugo da znaš uživati u njegovom društvu. Nesputano se smijati i ponašati se slobodno. Ona me čini slobodnim i drugačijim. I zato draga moja, ovaj post sam posvetio tebi. Nadam se da ćemo ostati: prijatelji zauvijek.
Za kraj jedna pjesma koja mi je jako draga i za koju bi trebali znati svi maturanti!
Post je objavljen 17.05.2007. u 20:19 sati.