Dvoje
Ljubeći se od postanja
Kroz maglu svijeta dvoje bludi.
Sa čudnom čežnjom, da se nađu
U metežu stranih ljudi.
Razmišljaju o sebi često
I prevarit će se kadikad,
Da su jedno drugo našli,
A neće se naći nikad.
Pa ipak on će jednom doć'
U sobu onoga hotela,
U kom je ona cijelu noć
Uz uzdisaje mora bdjela.
Pred zoru kad u krevet legne,
Na onu misleć koju traži,
Ni slutit neće, da mu jorgan
Pokrivaše već njene draži.
I možda će u restoranu
Iz one čaše on da pije,
Na kojoj bjehu njena usta
Nekoliko dana prije.
D. Cesarić
Na promišljanje jednoj izgubljenoj dušiii ...
Post je objavljen 17.05.2007. u 20:15 sati.