ali ljudovi evo napokon cu napisat post,...danas sam se digla u 5:45h ujutro i isla na orjentaciju za srednju,....bila sam s jojom i malkocem,..upocetku je bilo dosadno ali poslje super zajebancija i pol,......odlucila sam da cu sve rec šomi ali malo me trta njegove reakcije,no bar cu saznat kaj me zanima (valjda).neznam kako da mu pokazem koliko mi znaci i kolko ga volim jer on to nemoze shvatit,zbog njega bi napravila sve ali cemu se uopce trudit kad me mrzi iz dna duse i nezna kako se osjecam zbog tog jer se on sigurno nije nikad tak osjecal,....kad bi mi barem dao sansu da mu kazem sve,......ja cu ovo mozda i prezivjet ali cu molit boga da on neprezivi kad ce se jednom tako osjecat i volit nekog kao sto ja volim njega,.....znam da nikada necu biti s njim ali ipak se ne predajem tako lako,nada uvjek zadnja umire,......jednog ce dana mozda i shvatit kako se ja sada osjecam ali tada ce biti kasno,........nekada na trenutak i zaboravim na njega i pomislim kako je zivot ljep,ali se uvjek nesto u meni okrene i vrati na staro,..................nadam se da ce jednom ovo procitat i vidjet koliko mi je stalo do njega makar price i rijeci nemogu to opisat,..............
Post je objavljen 17.05.2007. u 14:04 sati.