Jedan glas topao i mio
jos mojim umom zvuci
to je glas starice bio
sto sjetnom tugom zvuci
Drhtave rijeci sto rece u trenu
stvorise mi sliku ceznje
ugledah neku nezeljnu sjenu
sto pade na oci njezne
Svatih u trenu da njena dusa
pukla je na dva dijela
dok njena suza samo kusa
sve one koji je vole
Pozeljeh rukom da taknem zenu
sto bdije ceka i voli
al samo sliku umornu njenu
pomjesah sa svojom boli
jedan glas topao i mio
nek prati i korake moje
to je glas starice bio
sto mi djeli srce na dvoje
Post je objavljen 18.05.2007. u 12:34 sati.