Uh... danas će me uhvatit groznica učenja. Idem po skripte i bacam se na posao. A tako nemam volje.. Svakodnevno buljenje u papire koji me ne zanimaju, i bubanje na pamet podataka koji mi nikad više neće trebati... Volim ja svoj faks, ali ne volim učiti o stvarima koje me ne zanimaju, a ima toga...
Sjećam se još davnih dana u srednjoj školi... Faks je bio kao jedan daleki, neostvarivi san... Toliko sam učila za prijemni, toliko sam bila sretna što ču krenuti na tu famoznu, savršenu instituciju... I naravno, došao je taj dan kad sam upala na faks. Bila sam presretna i osjećala sam se posebno što ću napokon studirati. No, prvi dan faksa, kad su strpali nas više od tisuću na jedno mjesto i počeli nam pričati kako smo mi posebni, shvatila sam da nismo posebni. Samo smo jedan dio jedne mnogoljudne institucije u kojoj se moraš boriti svim silama da budeš nešto posebno. U protivnom, samo si jedan od mnogih. I faks je samo jedna danas sasvim uobičajena stvar koju moraš obaviti da bi nešto postigao. A za nešto više, moraš se potruditi.
Post je objavljen 17.05.2007. u 11:50 sati.