Pregled posta

“Good eveninG”

Evo konacno zadnjeg nastavka o mome tripu na festival muzike i arta. Sorry sto mi je trebalo 100 god. ali znate kako je...
OK. Cijelo nedeljno popodne sastojalo se u nabrijavanju na Rage, koji su naravno bili zadnji band veceri.
Sunce je tuklo, pio se Heiney i zujali smo po svim stageovima po malo. Culi smo da su se pred istim pozornicama muvale Lindsay Lohan, Cameron Diaz, Drew, Paris Hilton, Scarlett i Jessica Alba,a mi konji nismo ni jednu od njih vidjeli! (pijana Lindsay, Scarlett I Jessica )
Prvi band koji smo vidjeli bili su savrseni The Roots, od kojih nisam puno ocekivao i iskreno najvise ih znam zbog Jay-Z Unpluggeda, no picili su dosta covera i totalno razigrali rulju, svi su plesali i skakali. Pred kraj napravili su Dylanov cover od Masters Of War na melodiju Americke himne, i bilo je tako dobro da su me trnci prosli. To je ujedno i bio prvi od mnogih AnTi Bush statementa tog dana. Poslje njih na istom Main Stageu nastupio je matori hipi Willie Nelson, pa smo se preselili da gledamo Placebo i Air, onda je fino pao mrak i vec oko 9 pocela se masovna rulja okupljati pred glavnom pozornicom gdje je taman poceo Manu Chao. Njega je dobro rulja prihvatila, iako mislim da se previse ulizivao meksickom dijelu publike (posvecivajuci im pjesme i ostale "la raza" uskocice) koji su dosli gledati Rage. Isto je i on nesto na katastrofalnom engleskom vikao protiv Busha: "you can't fight terrorism with terrorism". Oko pola jedanast pocela je takva guzva i tako je rulja pocela gurati prema stageu da se jedva moglo disati i sve zenke su lagano pocele uvidati da ce biti gusto i poceli napustati prvih desetak redova. I onda taman oko 10.45:
“Good evening,” Zack de la Rocha said on Sunday night, looking out at the 50,000 or so people gathered in front of Coachella’s main stage. “We are Rage Against the Machine, from Los Angeles, California.” With that, guitarist Tom Morello –- wearing a baseball band emblazoned with the word “Unite” — kicked into the winding riff of “Testify,” beginning Rage’s first concert in seven years.

U mladim danima bio sam u dosta sutki i u prvim redovima dosta koncerata, no takvu sutku i guzvu i energiju i anarhiju i mayhem nisam nikada dozivio. Body Heat, anticipacija, znoj i revolucija u zraku, a svi united sa sakom u zraku i u istom ritmu. Mislim da se takvo nesto moze usporediti jedino sa koncertom U2-a u Dublinu (i jos nadodajte sedmo godisnju pauzu, bujajuci rat, poruke revolucije, agresiju koju nadodaje Rage, alkosh, nabrijanost koja se kuhala 3 dana na 40 stupnjeva i to je to). Kada su zavrsili takav eliktricitet je vladao u zraku da je jedan pogresam korak policije i cuvara mogao izazvati Woodstock 99. Rijeka od 50 tisuca ljudi, toliko nagurani i u isto vrijeme napizdeni na svakog moguceg sluzbenika, koja se krece prema uskom izlazu. Bio je to jedan od najvecih, najboljih, najemocionalnijih i najrelevantijih koncerata koji sam ikada gledao. (Do sada tu poziciju drzali su bas U2 2001.)
Movements come and movements go
Leaders speak, movements cease
When their heads are flown
'Cause all these punks
Got bullets in their heads
Departments of police, the judges, the feds
Networks at work, keepin' people calm
You know they went after King
When he spoke out on Vietnam
He turned the power to the have-nots
And then came the shot
B

Post je objavljen 21.05.2007. u 05:33 sati.