Marketing
kruh sa sedam kora
Vijest na koju sam prije nekoliko trenutaka naišao na Monitoru.hr nagnala me da ponovo objavim post prvotno postavljen na ovaj blog 16.5.2007.
No gore od toga je što na bananama žive neke male smeđozelene zmijice koje su, usput rečeno, jedne od najotrovnijih zmija na svijetu. Sa svakim grozdom ih obavezno nekoliko donesu. Putem zmijice ispadaju iz grozdova i mornari u kabanicama i visokim čizmama ulaze ujutro i navečer u skladišta, provlače se između i ispod obješenih grozdova banana, metu zmijice koje su popadale na pod i ne mogu se uspeti nazad, trpaju ih u kante i bacaju u more.
Ako zmijica ugrize, nema više od minutu vremena da bi se uzelo protuotrov. Zbog toga oni koji ulaze u skladišta imaju ispod kabanica na nadlaktici ruke flasterom učvršćenu posebnu injekciju. Ako se ruka stisne više od pravog kuta, igla se zabode u podlakticu, a posebni mehanizam ispali protuotrov. To je vrlo spretno jer u slučaju ugriza spašava život, ali ima i dvije nezgodne posljedice. Prva je da vrlo često oni koji mlataraju metlama loveći zmijice po podu nehotice previše stisnu ruku, pa se mehanizam aktivira iako nije bilo ugriza, češće nego kada je posrijedi prava potreba. Drugo, protuotrov je sam po sebi opak i izaziva tri dana umiranja, temperaturu preko četrdeset, neopisive bolove i grčeve po cijelom tijelu i sve ostalo kao i kod fatalnog ugriza, jedino što izostaje tragična posljedica.
Pričali su mi to mornari, ali ne znam mogu li im vjerovati jer im je neskrivena namjera bila da me odgovore toga da odem u mornare, što im je i uspjelo.
A danas:
Post je objavljen 19.05.2008. u 12:35 sati.