Marketing
solo rođendanske putešestvije
krenulo se u-samljeno obilježit rođendan jer kao što stari narodni izrijek kaže, sam se rađaš sam ćeš i umrijeti, pa što onda ne bi i sam obilježavao sjećanje na početak takve sudbine. inače, uvijek kad nekud putujem donosim sebi i drugima lošu sreću koja se ovi put utjelovila u situaciji popravka pruge zagreb-split, pa je spavanje u ritmu tračnica u ogulinu zamijenjeno šestsatnom vožnjom u doslovce gradskim autobusima firme autotrans karlovac. ipak, na odredište se stiglo na vrijeme i u komadu, a nona (joletova) je već čekala s jabukama umotanim u hrskave kore, popularnom običnom štrudlom. vis je uporno šutio, bumbari su zvrndali glasnije od priguišenih brodica, klinci trčkarali uokolo s limenim instrumentima, svi momci su šetali svoje duge ricaste kose, a djevojke alternativne imageove. ribari su pokušavali uvalit robu po što većoj cijeni, njemački malobrojni turisti vršili cjelodnevne sportske aktivnosti, a uskom cestom izmjenjivale su se bicikle i renault četvorke. za početak malo tipičnih viških kadrova
gusjenica plete sumrak
najbolje ribe tek izlaze
ovako je poetično bit mrtav
uslijedila su dva dana iznimnog ljenčarenja koja otprilike sažimam ovako
moje prvo kupanje sa sisama, makar ukrug pola kilometra nema duše
ovako uglavnom prolazi vrijeme
religiozni irokez
iznad svjetala kuta
moj biciklić i ja, sami
zatim se prebacujem u mode iznimnog tjelesnog napora, iznajmljujem bicikl i krećem u komižu. u 9 ujutro je već toliko sparno da svako malo zastajkujem jer me ofana (biva mi zlo, po viški). većinu jačih uspona guram bicikl i psujem. u jednom trenu mislim čak odustat al me goni pomisao na komiške pogače i krafne. nekako stižem i ostatak dana provodim u vlastoručnom maženju duha i tijela.
na putu u komižu, ovako je jedan gospodin ukrasio svoju ogradu u mjestu zvanom pionirska poljana
komiža s vrha brdašca
to je zajebano, vjerujte
sljedećeg dana krećem put stinive puno ranije, oko sedam. ovaj put uspinjanje ide znatno lakše, no kada dolazim do odredišta zbog loše markacije dva puta krivo skrećem s puta. e sad, to vama ne znači mnogo, al kad vam kažem da takva pogreška podrazumijeva dva sata hodanja po čistoj divljini - ogromni pauci, zmijurine, bodljikavo raslinje i oštro kamenje, onda vam je jasno da kreneš pričat sam sa sobom i pokušavaš na različite načine sačuvat, doslovce hladnu glavu. ipak, u jednoj od uvala, do koje mi je trebalo sat vremena, sam među smećem slučajno ugledala 10 kuna, ugusarila ih i pošla ća. kad sam konačno našla stinivu, fortuna mi se osmjehnula i sama provodim par sati u tom skrovitom mjestašcu. stiniva vam je ona uvala koju su iskoristili za reklamu ožujskog pa je u photoshopu preoblikovali u flašu. kao što i manekenke bolje izgledaju u tom korisnom programu, tako i ova uvalica obiluje smećem, no jedan dio je kao bogomdan, kao što to analogno biva i kod manekenki.
eto samsonica vraća snagu, kad mi naraste kosa pomaknut ću stijene
na putu u stončicu presreta me simpatični srednjovječni slovenski par koji se bavi nudizmom (znam da se to tak ne kaže, oni vele - kupat se bez tekstila) i ekologijom i nevjerojatno podsjećaju na babrijetove roditelje, s kojima se za neko vrijeme našla u uvali stončica gdje smo se zapili s barba pavom. to je već četvrti dan kako nisam razgovarala s nikim osim s nonom, pa društvo uživa u mojim pripitim brbljavim doskočicama. s lijeva na desno: barba pave, teta jana i očka dietrich.
u splitu na poginu preporuku u fife ručam ribu na žaru s blitvon, a za stolom se izmjenjuju sve zvijezde: debeljko iz tbf-a koji priča isključivo o muzici, pjeva i udara ritam o stol, a nakon njega Birol Ünel, onaj lik iz filma glavom kroz zid koji me pita dal sam plesačica. viš kako čovjek zna. i eto vam za kraj slike s nove rive na kojem su teme dana pobjeda srbije na eurosongu(potiho), brodovi koji prevoze tekući plin(začuđeno), anatomskost klupica na novouređenoj rivi(revoltirano) i bespravna gradnja na otocima(rezignirano).
Post je objavljen 16.05.2007. u 19:26 sati.