Marketing
JAMA
Krv je moje svjetlo i moja tama.
Blaženu noć su u meni iskopali.
Sa sretnim vidom iz očinjih jama:
Od kaplja dana bijesni oganj pali
Krvavu zjenu u mozgu, ko ranu.
Moje su oci zgasle na mome dlanu.
Sigurno još su treperile ptice
U njima, nebo blago se okrenu;
I ćutio sam krvavo mi lice
Utonulo je s modrinom u zjenu
Na dlanu oči zrakama se smiju
I moje suze ne mogu da liju.
Samo kroz prste kapale su kapi
Tople i guste koje krvnik nađe
Još gorućom mukom duplja koje zjapi-
Da bodež u vrat zabode mi slađe:
a mene dragost ove krvi uze,
i ćutio sam kaplje kao suze.
Posljednje svijetlo prije strašne noći
Bio je bljesak munjevita niža
Ivrisak, bijel još i sad u sljepoći,
I bijela, bijela krvnikova koža:
Jer do pojasa svi su bili goli
I tako nagi oči su nam boli.
O bolno svijetlo, nikad tako jako
I oštro nikad nisi sinulo u zori,
U strijeli, ognju; i ko da sam plako
vatrene suze s kojih duplje gori:
A kroz taj pakao bljeskovi su pekli;
Vriskovi drugih mučenika sjekli.
Ne znam kolko je žar bjesni trajo,
Kad grozne kvrge s duplja rasti stanu.
Ko kugle tvrde, i jedva sam stajo.
Tad spoznah skliske oči na svo dlanu
Irekoh:Slijep sam, mila moja mati,
Kako ću sebe sada oplakati...
A silno svijetlo, ko stottine zvona
Sa zvonika bijelih, u pameti
Ludoj sjevne: Svjetlost sa Siona,
Divna svjetlost, svjetlost koja svijetli!!!
Svijetla ptico! Svijetlo drvo!Rijeko!
Mjeseče!Svijetlo ko majčino miljeko!
Al ovu strašnu bol več nisam čeko:
Krvnik mi reče: Zgniječi svoje oči!
Obezumljen sam skoro preda nj kleko,
Kad grč mi šaku gustom sluzi smoči;
I više nisam ništa čuo, znao:
U bezdan kao u raku sam pao!!!
(Ivan Goran Kovačić)
Post je objavljen 16.05.2007. u 19:14 sati.