Marketing
nešto neizbježno...
svi nekako pišemo o prijateljima u zadnje vrime, ali kad san se tako zbližila s nekima da mi teško o tome ne progovorit...
prije nekoliko dana san malo razmišljala (vidi čuda!
) o tome... ne znan kako bi opisala taj osjećaj...ono, kad znan da je tu uvik netko ko će mi pomoć kad mi je najgore i kad mislin kako san sama bit će tu...iman masu prijatelja, ali oni najvažniji koji su mi stvarno naj, naj su vera, lendić i nikolina...ne mogu ne spomenit ivu, milu, doris, ali njih troje su mi stvarno rekli prave stvari kad mi je bilo najteže i kad san mislila da izlaza jednostavno nema...jedno - fala! mislin da svi (više-manje) znate ko su njih troje. 
..troje od 5-6 meni najvažnijih ljudi u životu...vi koji ih ne znate, nemate pojma koja poznanstva propuštate...bilo kojeg svog prijatelja/icu mogu nazvat kad god oću bez bojazni da će kad završimo razgovor mislit kako pilan...isto vridi i obrnuto...nekako mi ovaj post previše sliči na verin 
, ali šta ću kad smo inpirirane istin stvarima, gotovo istin ljudima ...oslonac, rame za plakanje, zabava...sve nam to omogućuju prijatelji...više puta san se razočarala u ljude za koje san mislila da su mi prijatelji 
, ali nikad u ove koje iman sada...daju mi ruku ond kad ne znan kojim putem ići, kad me ljubav oslipi ili kad san jednostavno izgubljena u vremenu i prostoru...zato im fala, jer smo tu jedni za druge kad smo u nevolji, kad smo sretni ili kad nam jednostavn treba savjet...fala...i, šabiću, možda u ovom postu nađeš odgovor na svoje pitanje...pa-pa...
Post je objavljen 16.05.2007. u 12:18 sati.