Marketing
BeatNocha
utorak | 18.30
Dub Pistols
Speakers And Tweeters
Sunday Best Records, 2007
Bokbokbobobobo bo ob ob bobo bo bo.
Evo, ove godine opet Hartera. Dva dana. Prilično razumna cijena. Ono, Jimi Tenor će doć. Taj tip je nešto najgenijalnije što je Finska Majka rodila. Pa onda «onaj tip» iz Underworlda. Mislim, znam kako se zove, al mi mu se ne da napisat ime. Pa onda Laufer (u epizodi: To Baldly Go), za sve vokere – teksaške grandžere. Pa neki Steve Lawler koji je, rekli su mi, totalna faca kad se priča o mrdanju dupeta na plesnjaku. Nisam znao. Drugi najbolji riječki pop-rok bend će isto svirat al sad se zovu Morso. I onda još «usual lot» hr-ekipa. Moglo bi bit veselo.
E, sad, ima još jedan strani bend kojeg su Ljubitelji Buke čak stavili kao hedlajnere 9. lipnja, isti dan kad se ponovno okupljaju Laufer. Ma ko to mpže zasjenit hrvatski Pearl Jam? Ok, pretjerujem, ali namjerno, jer onda mi je zabavnije. Dub Pistols. Šta je sad to? E, pa, ne budi lijen – čitaj ovo a.k.a. ko ne čita-ko ne čita...
Dub Pistols su londonski dub bend kojeg je 1996. godine okupio Barry Ashworth, čovjek koji je drugu polovicu osamdesetih i prvu polovicu devedesetih proveo kao klupski promotor. Tip je to koji je djelomično zaslužan za uspjeh bendova iz tzv. Madchester ekipe (Happy Mondays, Stone Roses itd.) i to prvenstveno organizacijom tzv. Deja Vu večeri/programa po raznim, onda napetim, uk-diskačima. Nakon što mu je murija (svugdje su isti!) uništila večer nazvanu Eat The Worm 1991., Barry se okrenuo dj-iranju i vođenju svog novog benda – Deja Vu, koji je izdao jednu ploču i do 1996. se raspao. Barry nije bio lijen pa je okupio još jedan bend. Ovaj put – Dub Samokrijese, zajedno sa Lee Spencerom (producent), Johnom Kingom (gitara), Jasonom O'Bryanom (bas), Billom Borezom (programiranje) i Malcomom Waxom (dj).
1996. izdali su dva singla, There's Gonna Be Riot i Best Got Better, i to za Concrete Records. Do njihovog debija Point Blank (1998.) cijela big beat priča i scena napumpala se do maksimuma, prvenstveno zahvaljujući velikom uspjehu Norman Cookovog Fatboy Slim alter ega. Iako se big beat priča brzo ispuhala (čitaj: mutirala u nešto drugo), Dub Smith&Wessoni opstali su na sceni prvenstveno zbog odličnih, dinamičnih, ajmo-sad-svi-skakat-ko-jedan nastupima uživo.
Do danas su Dub Magnumi izdali 3 studijska albuma, remiks album, pojavili su se na koš&još soundtrackova, a njihov treći studijski album je tu i friški je ko slanac u pekari Sokol u šest ujutro i zanimljiv nam je jer će, tako to obično ide, na Harteri najviše njega svirati.
Speakers And Tweeters je, kako reče jedan britanski Aco Dragaš, savršena fuzija hip hop, ska, dub i disko elemenata. I nije fulao. Izbrusivši kombinaciju svih tih utjecaja skoro do pop finoće, Dub Walter PPK-jevi snimili su svoju, kako se to kaže, definitivnu ploču. Pop, rekoh, što znači da ćete je slušati na radiju (a u to vrijeme baka, ako je još uvijek imate živu, neće kenjati da šta je sad ovo), na roštilju i u sličnim «passtime activities» situacijama, kao i klupskim okruženjima. Ono što spaja svih 13 stvari na albumu je upravo njihova različitost; tako ste u jednoj pjesmi u filingu današnjeg repa, u drugoj se spajaju funky bas linije a la 70-te i jazzy klavijature, pa vas pogodi potpuno radijski hit, pa sve ode u mračne vode, pa na Jamajku, pa natrag u London i tako Dub Koltovi voze kroz cijeli album.
Za ovu kolekciju pjesama pomno su odabrali svoje goste i gostujuće senzacije od kojih je svakako najveća i najzanimljivija pojava bivšeg vokala legendarnih The Specialsa. Terry Hall se pojavljuje na nekoliko stvari od kojih najbolje funkcionira na Gangsters, koja i je nova verzija The Specials singlice iz 1979. Inače, na albumu obrada ima poprilično. Tako Terryja Halla možete, zajedno sa reperom koji se zove Rodney P., čuti i na prilično drskoj obradi pjesme Peaches, originalno iz Jean Jacques Burnel radionice. Puritanci neće što Rodney P. radi sa pjesmom od Stranglersa, no, kao i u slučaju cijelog ovog albuma, mozak treba isključiti, jer ovo nije ploča za rub znanosti nego za ljetnu zajebanciju.
Vodeći singl s albuma i definitivno najbolji track je Dub Berete razračunavanje sa Rapture, pjesmom koja je svakako, u Blondie originalu, miljokaz pop glazbe. Rapture je kod Dub Lugera postao, uz pomoć Terryja Halla, radijski hit 1/1.
Čini se, glazbeno, da su Dub Glockovi nastavili tamo gdje je sa svojom post-pank fuzijom dub-a i plesne glazbe stao veliki Adrian Sherwood. Nebitno. Sve u svemu, ako se zanemari nekoliko fillera (pjesama za popunjavanje albuma), Speakers And Tweeters je prilično dobra lagana ljetna ploča puna šege i obrada, koja bi ove ferije, da ima pravde, trebala iskakati iz plaža, automobila, rođendana, državnih i božjih praznika (za koje niko ne zna šta su i zašto su) i zadimljenih stanova. Provjerite je uživo, u Rijeci, na Harteri, devetog lipnja. Imate naš blessing.
Najbolje stvari: Gangsters, You'll Never Find, Peaches, Rapture, Gave You Time
Ostale marke pištolja neiskorištene u ovom tekstu: Arcus, KBI, FNH, Browning, Heckler & Koch, Springfield, Crvena Zastava, Phaser (on «stun»)
ek
Link: www.cityhifi.net
Post je objavljen 16.05.2007. u 10:40 sati.