Ustavni sud 21. Ožujka ove godine ukinuo je vladinu odredbu koja datira iz vremena koalicijske vlade pod vodstvom Ivice Račana, a odnosila se na ukidanje povećanje od 0,5% po godini radnog staža. Ni mjesec dana nakon toga, 25. Travnja Sabor je aktivirao odluku ustavnog suda, tako da su saborski zastupnici već ovog mjeseca dobili uvećane plaće za travanj.
Što je ovdje sporno? Prije svega bahatost onih koji navodno predstavljaju narod. Isti taj ustavni sud je presudio i da ova država duguje penzionerima novac. Ta presuda je još iz sredine devedesetih, a penzionerima još nije vraćen sav novac, a po najnovijem, Ivo Sanader prijeti i da neće niti biti vraćen, ako se bude nastojalo izjednačiti stare i nove umirovljenike. Razlog koji se navod zašto se sa svime odugovlači je da nema novaca. Zanimljivo kako su se odmah našli novci za povećanje plaća saborskih dužnosnika iako ta sredstva nigdje nisu bila predviđena u proračunu.
Drugi primjer bahatosti je kako su sabornici vrlo senzibilizirani kada je u pitanju provođenja zakona koji se tiču njih osobno, a kako su totalno nezainteresirani za provedbu zakona koji se njih osobno ne tiču. Takav primjer je agonija tzv. zaštićenih najmoprimaca koja traje već više od 10 godina. Isto tako, negdje devedesetih godina Ustavni sud ukinuo je dio zakona o zaštićenim najmoprimcima i naložio da se unutar 6 mjeseci doradi zakon u skladu s ustavom. Prošlo je već desetak godina, a izmjene zakona nisu napravljene niti su u pripremi.
Iz svega ovog može se zaključiti da su državni dužnosnici povlaštena kasta, a ustav jasno propisuje da su svi građani pred zakonom jednaki. S obzirom da su mnogi građani ove zemlje zakinuti ili jednostavnije rečeno, pokradeni od ove države, u duhu jednakosti pred zakonom, saborski zastupnici trebali su pričekati bar 10 godina prije nego li su aktivirali odluku ustavnog suda o povećanju plaće.
Dobar vic, zar ne?
Post je objavljen 16.05.2007. u 09:30 sati.