Pregled posta

Vaterland

TIJESNA ZEMLJA

Moj je otac rođen i pokopan u selu Raklju, odakle je i Mijo Mirković, Mate Balota.
To se selo spominje još u Istarskom razvodu: »I bivši v jutro poli maši, idoše v Rakalj na obed. I kada obedvaše vsa gosp(o)da, i tako sedoše pod ledonju pred vrati. I tu pride list od komuna puljskoga i v njen prosahu komun puljski g(ospo)d(i)na kneza i g(ospo)d(i)na markeza da bi do jutri, do obeda, počekali, i tako da ote prit na loki Srberu, i da se vsi ondi najdu: to im je pravo na puti od razvod i kunfini meju njimi, I tako stvoreno be«.

Te davne 1312. Rakalj se nalazili u vlasništvu goričko-pazinskih grofova, što znači da mjesto datira barem iz 13. st. ili čak od ranije*; očito je iz listina da se Markizova i moja sudbina ukršataju u dalekoj prošlosti, ali je bjelodano i to da su Hrvati tada odlazili na mašu slušajući svoga 'gospodina' tj. župnika, da su imali komune (pa i danas glasuju za SDP), da su bili i gospoda i plemstvo Q.E.D., a da je Rakalj još kadikad bio ladanjsko mjestašce kakvo je i dan danas!
Da, i privatni su i javni problemi isti: razvodimo se već stoljećima!

Istarski razvod, dokument je o utvrđivanju granica između posjeda akvilejskoga patrijarha, Venecije, pazinskoga kneza i istarske vlastele, pronađen 1850. u Kršanu.
Riječ je o prijepisu iz 1546. (prema predlošku iz 1325.) glagoljičnim kurzivom na 35 papirnih listova vel. 32,2×22,2 cm s rubnim latiničnim zabilješkama iz XVII./XVIII. st., a uvezan je u korice od bijeloga hrapavoga kartona.
Istarski je razvod pravni spomenik kojim se uređuju granice (”termeni i kunfini”) između feudalnih gospodara s jedne i seoskih općina (”komuna”) s druge strane.
Razvođenje je stari slavenski pravni običaj kojim se utvrđuju granice terenskom ophodnjom. Istarski razvod nastao je kao skup dokumenata u razdoblju od 1275. do 1395. na temelju još starijih isprava.
Izvorno je napisan na trima jezicima: latinskom, njemačkom i hrvatskom. Naš se jezik naziva njegovim narodnim hrvatskim imenom. Dragocjen je jezični, književni, društveni i politički dokument istarskoga srednjovjekovlja. Prvi ga je objavio Ante Starčević 1852. u Kukuljevićevu Arhivu.
Na unutarnjoj strani prednjih korica rukopisa, u gornjem lijevom kutu, potpisan je: VGaj 1873., a Ljudevit Gaj dobio je rukopis od Giuseppea de Susannija. Otkupom Gajeve knjižnice Razvod je postao dijelom fonda današnje Zbirke rukopisa i starih knjiga.

__________

* Preme mojim spoznajama to pitoreskno hrvatsko mjesto ponad Kalavojne, Blaza i Svetog Mikule datira iz 14. st. B.C.; Hrvati su se u ono vrijeme na obali uglavnom dosađivali, čekajući da ostatak sunarodnjaka prispije s dugog puta iz Irana. Čekamo to još i danas.



Na karti u izdanju Zavoda 25. lipnja Sloveniji pripao teritorij do Buja



LJUBLJANA - Marjan Podobnik, čelnik novoosnovanog Zavoda 25. lipnja, danas je u Ljubljani predstavio zemljovid o problematici slovensko-hrvatske granice.

Riječ je o dokumentu iz kojeg je detalj oko Piranskog zaljeva objavilo danas ljubljansko Delo, a na kojem se navodi stanje na 25. lipnja 1991., ali i dvije granice koje se gotovo podudaraju i zalaze duboko u hrvatsko ozemlje - granica povijesne općine Piran te južna granica slovenske katastarske općine Morje.

Prema tim dvjema crtama, Sloveniji bi trebao pripasti cijeli prostor Rta Savudrija, jer bi kopnena granica nešto prije Kaštela skrenula prema jugu, do Buja, a na more bi izbila ili kod Zambratije ili kod Bašanije, južno od Savudrije.

Karta objavljena u Delu jasno definira da u takvom slučaju cijeli Piranski zaljev pripada Sloveniji te da se zatim slovensko teritorijalno more širi sve do osimske granice na sjever i zatim na jug do izlaza na otvoreno more.

Takvo bi rješenje u potpunosti odgovaralo zahtjevima iza kojih najsnažnije stoji Slovenska pučka stranka kojoj je na čelu Janez Podobnik, Marjanov brat i slovenski ministar okoliša. Marjan Podobnik je na predstavljanju zemljovida, koji će od sutra biti u prodaji, istaknuo kako oznake s Hrvatskom nisu državna granica.

U ovom izdanju su, kako je istaknuo Podobnik, zato označili niz povijesnih granica koje pokazuju, kako navodi dr. Duša Krnel-Umek, slojevitost granične problematike između Hrvatske i Slovenije. Autori su posebno istaknuli kako Piranski zaljev nikad u povijesti nije bio hrvatski. Zemljovid je tiskao Geodetski institut Slovenije, javno poduzeće.

Marjan Podobnik je još jednom istaknuo kako se nije odustalo od ideje sazivanja referenduma o ulasku Hrvatske u punopravno članstvo EU.