Bez obzira što su halucinacije na draminama minorne, sama činjenica da
se nešto oko vas tj. u vašoj glavi događa poprilično je zanimljiva.
Neiskusnim psihodeličarima svidjet će se osjećaj koji je uvelike
različit od stvarnosti, stanje slično sanjanju. No mogu li nas dramine
ičemu naučiti i da li je zaista zabavna i što je to zabavno u tekućim
zidovima, dlakama koje rastu iz noktiju, imaginarnim ljudima koje
gledate kroz maglu, a koji se čine doista stvarnima pitanje je koje
se samo po sebi postavlja. Same halucinacije su poprilično zamorne, a
zbog tjelesnog stanja u kojem se u trenutku tripovanja nalazite, teško
je istinski uživati u slikama i vizijama koje dobivate Ne radi se tu o
prosvijetljenju ili magičnom osjećaju protoka rijeke života kroz
konzumenta tableta, već o čistom šizofrenom stanju tjeskobe koja ga
obuhvaća. Premda su halucinacije realne i ne mogu se razlikovati od
stvarnosti, osjećaj velikog umnog hendikepa ne dozvoljava da osjetimo
ništa više od same činjenice da postojimo i da smo živi..Uz to, efekt
je sličan sanjanju, tako da ne možemo pričati o nikakvoj realnosti i
povezivanju određenih tjelesnog stanja s vizualizacijama koje primamo:
Jednom rječju: sve je poput sna, a realnost je gotovo nemoguće
kontemplirati. Također, mogućnost govora svedena je na minumum. Za
vrijeme trajanja tripa rijetko sam kada znao što radim i što se oko
mene događa. Kao da se vrtim u začaranom krugu droge, a pokušavši
komunicirati s prijateljima na um su mi padale samo apstraktne stvari
koje bih odmah potom zaboravio. U jednu ruku bio sam hendikepiran i to
me plašilo, premda strah kao takav nisam mogao pojmiti, jer pod
djelovanjem tableta rijetko kada razmišlajte. Osjećao sam kako je
mozak jedino što sačinjava moj svijet i kako bi mogao nastaviti
postojati i bez mog učestva u njemu tj. kako je sve ono što vidim i
što osjećam samo dio moje percepcije i da je sve ono što vidim, tj.
sve što ulazi u područje mojih osjeta povezano u krugu mozga. Tako mi
je npr. tepih umjesto tepiha počeo nalikovati na hrpu novina, a na
daljinskom se smjestila okrnjena muha. Muha bez pravog oblika, bez
točnih kontura. U jednom trenutku muha se pretvorila u malu točkicu.
Onda sam dugo razmišljao o tome kako je sva naša percepcija organska,
i da ništa osim organskog ne postoji na zemlji. Naše viđenje svijeta
je uzrokovano organskim, a smrt je bila tema o kojoj sam previše
razmišljao. Sve to, premda realno, ostavljalo me zbunjenim i
uplašenim. Uz strah , noge i ruke doimale su se tristo puta težima
nego inače, a ubrzan rad srca znao me toliko preplašiti da sam u
nekoliko navrata pomislio da ću umrijeti.Zapravo, taj osjećaj pratio
me kroz cijeli trip i javljao se svakih nekoliko minuta. Suha usta i
nemogućnost normalnog govora također su užasne nuspojave dramina. Samo
trajanje tableta bilo je oko devet sati, i ništa lijepo nisam vidio
niti spoznao nešto što bi moglo produbiti moj pogled na svijet.
Uglavnom , dramine ne bih preporučio nikome. Schizophrenija i strah
jedino je što od ovih tableta možete tražiti.
Post je objavljen 16.05.2007. u 07:40 sati.