Tijekom svoje davnasnje obuke naucio sam vrijednost nekoliko zrna kikirikija, piscaccia ili slicnih zanimacija.
Zato sam jutros ispraznio cijelo 200 gramsko pakovanje u dzep svoje vjetrovke, da odrzavam energiju tijekom velikog stresa koji me ocekuje. Fuck with me at your own peril.
Osiguranje se zateklo nespremno jer kad sam malo prije sest zakrocio terasom, tamo sam se nasao sam samcat. Obicno se uvijek nekim cudom odjedanput zatekne buljuk uniformiranih, kao, na pauzi -- ne zato sto oni ne bi znali bolje, nego zato jer imaju svoj chain-of-command i nekog mekanog Tuljana koji im govori da sam labilan, i da se u bilo kojem trenutku mogu baciti preko ograde. They wish. (Wouldn't that be oh-so-convenient?)
Medjutim, KOSovci nisu glupi i dobro su organizirani. Jedan je odmah sletio da izvidi situaciju. Dobacio sam mu pistaccio u ljusci. "Ajd da vidim kolko si pametan", rekoh. I paz ti črnog ptića, skužio je. I dojavio.
Odjedanput ih je bilo pet ili sest. Zabavljali su me i bilo mi je drago da mogu ponuditi dorucak svojoj braći po krilima.
Psi su vec skuzili.
Da vidite kako komuniciram s nekim opakim bestijama spalili bi me na lomaci!
Post je objavljen 16.05.2007. u 07:02 sati.