Marketing
moć i slabost!
Stao je mirno, sasvim mirno i nepomično. Leđa joj je okrenuo. I ona je stala tako da mu okrene leđa, neprimjetno mu se primaknula dok im se ruke nsiu dotakle. Nisu se gledali u lice, stajali su kao stranicu okrenuti leđima jedno drugome. Uhvatili su se za ruke - snažno, kao da je zadnji put...možda i jeste.
Stajali su tako neko vrijeme, dok su ljudi prolazili. Starac sa smeđim šeširom, gospođa u plavoj dugoj jakni, tip na brdskom biciklu, djevojčica u šarenoj suknjici, djed i bakica polako držeći se za ruke - ljudi, prolazili su.
//upoznali su se prije tri godine, kod prijatelja u kući - bio je to rođendan, bio je to nenadan, nenajavljen susret. prijatelji oko njih su gledali kako veselo pričaju kao da se oduvijek znaju, kako se odlično slažu - može se reći:znali su što slijedi...//
Napravio je korak prema naprijed. Počeo se polako okretati. Ona napravi korak unatrag i isto se počne okretati. Sasvim polako su to činili, kao da imaju svo vrijeme svijeta i ništa - apsolutno ništa nije važnije od toga trena. Prolazili su, ubrzano ljudi. Studentica u modernom žutom kaputiću, profesor sa sijedom bradom, prodavačica u trafici sa crvenim tenisicama, učenik sa šarenom šiltericom. Prolazili su, bacili pogled na njega i nju - dok se polako, suprotno zakonima fizike - jako polako okreću.
//nakon te zabave kod prijatelja družili su se stalno, svugdje zajedno išli - nakon tjedan dana napetost je jako porasla i on je sigurno pitao da budu zajedno, siguran da nije pogrešno, siguran da će uspijeti ovoga puta//
Okrenuli se se jedno prema drugome i opet uhvatili za ruke. Gledali su se ravno u oči, začuđeno, kao da su potpuni stranci, prvi put se vide. Gledali su istinu, prošlost i ... sadašnjost. Svijet.
Puhao je vjetar... ili ipak nije..
Ljudi su prolazili... ili pak nisu...
Nešto je bilo oko njih..ili možda nije.. ali nije ni važno, to sve nije važno više.
//bili su u vezi tri godine, presretne tri godine, sa par svađica, malim nesporazumima, ali sve su to prebrodili i hrabro kročili naprijed. gledajući svijetlu budućnost, punu smijeha, veselja. slagali su se da su svi bili ljubomorni...//
Pustili su si sada ruke... niti riječi nisu rekli. Sada je kraj - uistinu, nešto što se vidi u očima. Nešto što mora doći, kraj. On napravi korak unatrag i okrene se. Polako krene naprijed...
//tri godine...bili su presretni...//
Tri godine, bili su presretni!
Ona potrči za njim i poviče njegovo ime:
".................", - vikala je iz sveg glasa.
Ne znam...jeli se okrenuo, jeli stao.. niti što je dalje bilo. Ljudska sudbina, nepostojanje iste - ljudska moć da promjeni stvari, da učini ono u što vjeruje da je najbolje. Ljudksa moć da odluči, da učini to. Ljudi su moćna bića ako pogledate to - a njihova moć - su riječi, su sjećanja, su emocije. Ljudska moć, i slabost. Ne znam što je dalje bilo, ako vas zanima saznajte sami...
messa
Post je objavljen 15.05.2007. u 21:52 sati.