...kad ti je teško...uvjeriš se ko ti je najbolji prijatelj...
Evo mene prije nego šta san se i ja sam nada...nije ona moja srića i zadovoljstvo dugo potrajalo...da...pa ipak san ja u pitanju..danas je bija jedan od onih dana..znate...kad van više sve jednostavno dopizdi...kad mislite da bi najbolje bilo jednom za svagda odustat od svega...kad sami sebi postavljate pitanje...ČEMU ŽIVOT?...od samog jutra san zna da će ovaj dan biti sranje...kad ti mater uvati nešto prigovarat..i ono..recimo meni je primjetila na ruci..otiske zubi od bivše...nakon 3 miseca ona je to primjetila nakon 3 jebena miseca...eto..i onda se čovik nemože upitat...čemu život..pa jebote..ja sad ne želin osuđivat svoju mater...ali ono...prigovarat se može...a da se neko sranje na meni primjeti tako kasno...ma uglavnon nije važno...poanta je ta..da mi je odma ona jutros zapečatila dan..ono..zna san da će bit sve zasrano...i tako..malo iša u gradsku, zajebava se malo sa Krvopijon, malo mi ona podigla, kolko tolko raspoloženje...i onda gori u ludaru iša...al naravno...kad ti dan počne grozno...takav je cili...tako je i bilo..ono..neki primjete da si u kurcu..i pitaju te..savjetuju ti ono stvarno sve 5, a neki te još uvate podjebavat ono..kad su oni sritni onda ih boli kurac za sve ostale..kad su oni u kurcu onda san uvik tu...za svakog...za bilo koga san tu...a onda kad tebi triba pomoć..umisto te pomoći dobiješ nož u leđa...i to od ljudi za koje se najmanje nadan da će mi to napravit..dobijen to od njih...i razmišljan na odmoru o ljudima do kojih mi je stalo...koji su mi nebrojeno puta pokazali zapravo kakvi su i pokazali mi da se mogu u bilo kojem trenutku na njih osloniti...i onda san se baren malo pribra bija..sitija san se tih osoba...i zapravo svatija da nema potrebe da se brinen toliko..i da se moran smirit...al ono..ne može te takvo raspoloženje samo tako proći...slušan pisme...slušan "Molitvu"..i polako dolazin kući...sidan za ovaj komp...i na msn...redovito već..svake većeri...i onda se i tu nadan da će mi neki pomoći...i onda umisto pomoći dobiješ pametovanja kako nisan ja osoba koja jedina ima problema, kako se uvik na nešto žalin...a ono..jebote ko imaš takvo mišljenje o meni...fala ti šta si ga podilija sa menon...al nije me puno briga...doša Omax do mene malo....izašli doli na ulicu sili kod crkve...i pričali jedno dobrih po ure...malo mi je popravija raspoloženje...ono...ma jebote...kad god mi nešto triba...samo se njemu obratin..i ako je u mogućnosti..uvik mi pomogne..i ponovo san se uvjerija danas ko su te osobe koje su uvik uz mene..ko su te osobe koje će ti pomoć kad ti je najteže...ko su te osobe na koje se možeš pouzdat...i iako ne dile svi isto mišljenje ka i ja...ovih par ljudi...ovih par osoba koji su moji najbolji prijatelji..su osobe kakve samo možete poželit za svoje prijatelje...samo ih poželit možete...a reka san već...ne dile svi isto mišljenje ka i ja o nekima od njih (dok ovo budeš čita, svatit ćeš moje riči)...i sad van moran reć..osjećan se bolje...lakše je kad oslobodiš dušu negdi...al najbolje na papir..nije mi se dalo pisat novi text..ne mogu se baš sabrat i skoncentrirat da napišen nešto dobro...pa ću radije još malo pričekat...evo ovo bi van bilo sve od mene za sada...fala svima šta ste tu uz mene...adios...i do idućeg puta...pozz svima...posebno omaxu, eny i patri...pozzz....