Velik je Svijet u njenom oku;
Prevelik i prostran i mnoge oluje putuju
Od nemila do nedraga.
Putuju oluje do konačišta svoga,
Od zore do zalaza.
Velik je to svijet
Pun anđela i demona
Mnoge djeve bijahu spašene
Mnogi dvori osvojeni.
Kraljevna negdje spi u tome Svijetu,
Čeka buđenje.
Svijet je to velik i moćan
Kao što moćni su divovi
Starih vremena
Mnoge su i priče ispričane
Mnoge ljubavi tužne
Mnogi prinčevi pretvoriše se u žabe
Velik je Svijet taj;
Četrdeset godina ti treba
da pređeš s kraja na kraj.
I kad dođeš na kraj Svijeta tog pitaš se
«kuda si krenula Glavo luda?»
Svijet je taj u orahu smješten
U orahu čarobnu koji se na Moru talasa.
Ali, gle! Iznad ruba orahova
Kosica mala i dva oka plaha.
Gledaju i motre i mole.
I prvi puta znaju da orah neće izdržati,
Znaju da je More sudbina
More Istine i Znanja i Spoznaje
Nije više tama.
Svijet se polagano pretače u Jedno.
Oči plahe gledaju i čude se.
Oči plahe puštaju suzu za Starim Svijetom.
Ali tada suzno oko pogleda naprijed u bezdan i skoči!
Orahova ljuska je ostala samo uspomena.
Novi dan sviće, ljubavi
Nek te prva zraka sunca usmjeri u Vječnost!
Post je objavljen 15.05.2007. u 21:50 sati.