.....volite li razmišljati o svom djetinjstvu...kada ste bili mali....velike oči pune topline,ljubavi,sreće,pune nečega,onoga dječjeg,onoga iskrenog....i često razmišljm o tome....kada vidim malu djecu kako se igraju...i kada me pogleda onim svojim okicama ja bi ga pojela......i ja bih htijela biti mala,htijela bih biti sretna,razigrana....ali kada malo razmislim...lijepo mi je i sada....imam puno prijatelja...smijeha mi ne fali...ni ljubavi...ni želja...ništa....želim samo da svijet postane bolji....i ima taj jedan malo drugačiji svijet....samo moj....gdije su livade zelene i pune cvijeća.....gdje me svi razumju,gdje me vole,gdje mogu misliti šta hoću...gdje nikada neću plakati...tamo želim živjeti sa ljudima koje volim,koji mene vole i kojima je stalo do mene.....tamo je moja livada...i znam da svi vi imate svoje livade,vjetrenjaće ili kako god nazivate taj svoj svijet.....i nikada nemojte odustati od želje da živite na toj svojoj livadi....nemojte dati da vam nitko uzme vaš svijet....
Ima jedan svijet gdje živjet bi htjela
Ima jedan svijet gdje riječi su djela
U tom svijetu živi čovjek od soli
Sjajom sunca rođen, kamen kojeg volim
Iz njega čujem glas bez riječi
Čutim snagu ovog tijela
Ja slaba, svakodnevna kroz igru riječi
Sve bi htjela
Voliš me nježno, znam, to si ti,
Tako mi trebaš, trebaš mi ti
U jednom trenu sve bih htjela
Kroz igru riječi, a riječi su djela
Oprosti molim te, vrati me...
Svijetu mom
Post je objavljen 15.05.2007. u 20:11 sati.